Revija

9

HRVATI  U  SVIJETU

"Nemojte zabit naš

lipi jezik"

U Molizanskim Apeninima, kao tri svjetionika na vrhovima brežuljaka svijetle tri sela. Svijetle neumorno stoljećima, odolijevaju burama i olujama koje nosi život, ponosno svjedočeći svoje hrvatsko porijeklo i svoju materinju riječ. Kao da trepere preko Jadranskog mora svojoj domovini Hrvatskoj govoreći - tu smo i s tobom smo.

StiflIič, Kruč i Mundimitar, tri topla gnijezda koja u svojoj toplini čuvaju i brižno njeguju sve ono što su jednom davno Hrvati donijeli sa sobom, putujući dugi put u neizvjesnost.

Obitelji Blažević (Blascetta), Stanišić (Staniscia), Bartolić (Bartolino), Mileta (Miletti), Lalić (Lalli), Tomić (Tomicci), Papić (Papiccio), Marković i mnogi drugi, svili su

Piše: Ljiljana Tonček

svoje domove u ta tri gnijezda.

Postoji nekoliko pretpostavki o kraju iz kojega potječu. Tako se zna da su pred najezdom Turaka pobjegli preko mora s ušća rijeke Neretve, a isto tako da potječu iz zaleđa Zadra.

Spominje se i područje Istre, no taj se podatak čini najmanje vjerodostojan. Ma kako bilo, svi su oni danas u svome srcu sjedinjeni u toploj Ijubavi prema domovini iz koje potječu - prema Hrvatskoj. Krečući se na put u nepoznato, ponijeli su sa sobom

svoju vjeru, svoju zaštitnicu - drveni kip svete Luce, djevice i mučenice, uzdajući se u njezinu pomoć i zaštitu.

Mundimitar je jedna od životnih Iuka u koju su stigli. SeIo udaljeno oko 25 kilometara od mora, smješteno na brežuljku oko 508 metara nadmorske visine, s oko 500 stanovnika. Lokalni izgovor jezika je hrvatski. Postoji predanje da su Hrvati u Mundimitar stigli jednog petka u svibnju. Drveni kip sv. Luce našao je utočište u crkvi sagrađenoj 1313. godine. Stariji. Ijudi govore da je kip nestao 1938. godine, te da ga je sa sobom odnio don Mario Beccaria. U sjećanje na dan svojega dolaska, Hrvati u Mundimitru slave dan zaštitnice svoga sela, sv. Luce prvoga i zadnjega petka u svibnju.

Kip sv. Luce u Mundimitru

Veličanstvena svečanost je upravo zadnjega petka, kada se u Muridimitar slijevaju vjernici iz obIižnjih gradova. Nakon cjelodnevne svečanosti obiIježene veseljem i štovanjem svoje zaštitnice, svečanost završava velikim vatrometom.

Isto tako procesiju svetoj Luci čine Hrvati u Mundimitru i to prve nedjelje nakon Uskrsa. kip svoje zaštitnice ljudi nose na ramenima do kapelice oko 3 kilometra izvan grada. Nedjeljno jutro počinje vatrometom, a dan završava dijeljenjem peciva svete Luce. Koliko vjere imaju mještani Mundimitra u svoju zaštitnicu, najbolje govori sačuvani natpis na zadnjem dijelu kapele “Sveta Luca mol za nas", ali i topla starinska molitva “Homo leč, homo spat, Iipoga Boga homo zvat..."

S velikom vjerom, i Ijubavlju, Hrvati Mundimitra dočekali su hrvatske nazive u svojemu selu (imena ulica i ustanova), dopunsku nastavu na hrvatskom jeziku mogućnost da novim naraštajima što boljepribliže domovinu svojih i njihovih predaka. U tome ih hrabre i potiću riječi književnika Nikole Neria (1761-1799), uklesane na središnjem trgu Kruča “Nemojte zabit naš lipi jezik." I zato neka ih sve čuva i štiti njihova zaštitnica sv. Luca, neka ih hrabri da i dalje čuvaju svoj lipi jezik i neka i dalje često usmjere pogled preko mora ka svojoj Hrvatskoj. Sretan im i blagoslovljen Dan sv. Luce koji će se u petak, 31. svibnja proslaviti najsvečanije, kao i svih proteklih godina.