Šklavunske naseobine u južnoj Italiji

i naša prva

zapisana bugaršćica

 

Petar Šimunović

 

  1. — nitkore (= nitkore). Ova neodređena zamjenica u tom primjeru zadržava suglasnički skup od dva zatvorna suglasnika /-tk-/, koji se skup, kao i drugi slični, pod utjecajem talijanskog jezika rasterećuje: někor. Navezak /-r(e)/ čuva se do danas: někor, gen. někrog (nastao metatezom).   nichiasce (= ne ćaše). Vjerojatno ne tijaše, prema današnjem šklavunskom liku tijeaho36 (3. lice mn.). Početni h /x/ potvrđen je samo u prezentnim likovima.

  2. gouorasce (= govoraše). U ovoj pjesmi isključivo, a u šklavunskom go­voru kudikamo najčešće prošlo vrijeme jest imperfekt: vijaše (1), tijaše (2), govoraše (3).   istmice (= iz tamnice) i tamice (9) (= tamnice). Suglasnički skup /mn/ pojednostavnjuje se, poput drugih sličnih suglasničkih skupova, od dva ili više zatvorenih suglasnika: nikor (= nitkore), di (= gdje), tić (= ptić), loka (= lokva), kat (= tkat), ńat (= gńat), tila (= htila) itd.37 Tako je danas u mnogim čakavskim (i zapadnoštokavskim) govorima na primorju.38

  3. sidi (= sidi). U pretiskanoj pjesmi M. Pantić (ako u pretisku nije tiskar­ska greška) piše siđi. Pretpostavljam da je njegovo prvo čitanje ispravnije. To je lik 2. lica jednine imperativa "ikavskog" oblika glagola sist (*sĕsti), sědem (*sedo),39 kako je danas u šklavunskom. Samo dva stiha dalje Pazienza je /đ/ u 2. licu jednine imperativa glagola poći zapisao prikladnom gra­fijom: pogi (= pođi).

  4. progouoru (= progovoru) ... zimaju (= jimaju ?). Takvi dočeci u 1. licu jednine prezenta u našim spomenicima u XV. st. prilično su česti. U škla­vunskom danas nema tih prezentskih nastavaka. Usporedi čak. hňćem, mň­rem (<*možem). bigomte (= Bogom te). Usporedi bide (za: bude), kňsila (za: košulja)40 itd.

  5. smederesche (= smederevske). Tako i u 8. i u 9. stihu. Najvjerojatnije je ispao /v/ utjecajem talijanskog sufiksa -esco u tvorbi ktetika. Usporedi oblik turečke (10), od Turak (turački), utjecajem istoga sufiksa.

  1. jatechui (= ja te ću). U starijim čakavskim spomenicima, i u današnjem šklavunskom, pokatkad pronominalna enklitika u sličnim slučajevima pret­hodi glagolskoj: ja ti sam rčkla41 itd. U današnjem moliškom čest je proklitički (čakavski) razmještaj enklitika: Je-pňšâ Lamčrik. Neke od tih (i drugih) pojava mogu se tumačiti (ovdje i ondje) utjecajem talijanskog jezika.

  2. seruene creucze (= črvene krvce). Ako je točno Pantićevo čitanje (ser- = čr-, na što ga upućuje grafija u imenu Busicchio, što je bez sumnje Vučić), bio bi oblik črvene u ovom slučaju čakavizam. Takvih leksema s nezamijenjenim skupom /čr-/ ima u šklavunskom: črv, črîva; črčâk ..., ali uvijek crn i crńeia »crven« (m.), crńela (f.). Oblik crńeia tumači se metatezom i zamjenom palatalnosti crlen >* crńel > crńeia.

      bellocatela (= beloga tela). Vjerojatno: bîloga tîla. Iako u šklavunskom ima nekoliko ekavizama: včrijat, obedvi, spovédat, odękar, kakve nalazimo u doba njihova iseljavanja npr. u čakavskom Splitu, smatram da je ovdje talijanski zapisivač zabilježio čest izgovor fonema /i/ kao zatvoreno /e/, kako je i danas.42  Pod utjecajem talijanskog dijalekta dugi se vokali u da­našnjem šklavunskom zatvaraju. Tako /i:/ > /ie/: rięć, lięp, criękva, drięv »drvo«. Takav se izgovor /i:/ lako percipira kao /e/43 a katkad i kao /ie/: Cvieta.

        belloga, vitescocha; slauomo (7). Ovi pridjevski likovi pokazuju u de-klinaciji nastavke -oga, -omu (ne: -ega/-emu). Tako je bilo i u podbiokovskom primorju, a tako je i danas u odtamošnjih doseljenika iz XVII. sto­ljeća na istočnim naseljima Brača, Hvara i Korčule (Račišće).44

    Očito bugaršćica o tamnovanju vojvode Janka nosi obilježja govora hrvatskih doseljenika u južnoj Italiji, kako to posvjedočuje do danas sačuvan jezik moliških Hrvata. Sačuvani stihovi naše pjesme pokazuju da je Ruggero de Pazienza stihove nepoznata jezika prilično vjerno »propustio kroz svoje fono­loško sito« i predočio grafemima svojega jezika.45 U tom zapisu na kojem su se već prije okušali Benedetto Crooe i drugi, prof. M. Pantić se prilično dobro snašao, podarivši nam iz toga tobožnjeg »teksta pijanih ljudi« nadahnuti odlo­mak naše prve zapisane bugaršćice.

JOŠ O IZVODITELJIMA OVE PJESME I O SKLAVUNSKOJ ANTROPONIMIJI

Prof. Miroslav Pantić, dokazujući porijeklo ove bugaršćice o tamnovanju vojvode Janka u Smederevu, poziva se na imena njezinih izvoditelja u Gioia del Colle. On smatra da su ona »poreklom (...) iz naših severnih strana, iz Sr­bije despota Đurđa, i možda baš iz Smedereva, o kome njihova pesma peva«.46

 


36 M. Rešetar, o. c, st. 156.

37 Ibidem, str. 171.

38 P. Simunović/R. Olesch, Cakavisch-deutsches Lexikon III, Cakavische Texte, Ko1n-Wien 1983, passim.

39 M. Rešetar, o. c, st. 149.

40 M. Rešetar, o. c, st. 112, 154.

41 Ibidem, st. 226, 230.

42 Usp. D. Brozović, Fonološki opisi. . ., o. c., 393.

43 M. Rešetar, o. c., st. 143, to izrijekom kaže: »Ein langes i nicht selten zu einem e hin-neigt.«

44 Iz mojih dijalekatskih bilježaka s tih punktova.

45 Jedva bih se mogao složiti s prof. M. Pantićem da »njegov zapis izgleda toliko iskvaren, da nije čudo što ga Benedeto Kroče, koji je isti jezik znao koliko i njegov četiri stoljeća sta­riji zemljak, to jest nimalo, nije umeo do kraja korektno pročitati, a nekmoli razabrati« (to nismo u stanju ni danas), pa i s Benedettom Croceom, kojemu je u čitanju pomogao »učeni poznavalac slavenskih jezika«, kad tvrdi da je iz Pazienzina zapisa teško razabrati smisla: »Ili bi to bile riječi pijanih, ili ih je (Pazienza) čudno uhvatio.« M. Pantić, o. c., 428.

Meni se čini da je Pazienza doista to s pacijencijom pisao i dobro zapisao. Dovoljno se obavijestiti kako su u latinskim i mletačkim tekstovima toga vremena u nas zapisana naša imena, i to od pisara koji nisu uvijek bili Talijani.

46/* */ M. Pantić, o. c., 432.

 

Isprintaj ovu stranicu

Poseban Otisak Narodna Umjetnost 21 - Copyright © Petar Šimunović

 

 

Unatrag