Domovinski projekti znanstvenica iz dijaspore

Hrvatske znanstvenice u iseljeništvu, rijetko prisutne u medijima, stvorile su svoje mjesto u centrima izvrsnosti američke, australske i europske znanstvene zajednice, slijedeći globalne tendencije o snažnijoj prisutnosti žena u znanosti 21. stoljeća poput Vlaste Bonačić-Koutecký ili onih koje promovira aktualni međunarodni 13. program Za žene u znanosti Fondacije tvrtke L'Oréal i Unesco.

Trenutno najcitiranija hrvatska znanstvenica Vlasta Bonačić-Koutecký s berlinskoga Humboldtova sveučilišta gostuje kao predavačica u Zagrebu i rodnome Splitu, gdje je lani na tamošnjem sveučilištu pokrenula Interdisciplinarni centar za naprednu znanost i tehnologiju (ICAST). Riječ je o centru za potrebe primijenjene znanosti današnjice koja istovremeno zahtijeva pokretljivu organizaciju, neupitnu visoku kvalitetu te prepoznatljivu primjenu kako bi se oko interdisciplinarnih projekata privukla dokazana imena koja bi se mogla nositi s oštrom međunarodnom konkurencijom u natjecanjima za sredstva iz raznih fondova. Sjedište novoga znanstvenog centra je na Meštrovićevu šetalištu u Splitu u prostorima znanog MedILS-a, što priskrbljuje dobre preporuke i splitskom Sveučilištu i samom ICAST-u. Početna djelatnost ICAST-a je multiinstitucionalna inicijativa u nanobiologiji i bioznanosti te ekologiji s fokusom na modeliranje, računalne znanosti i simulacije u sklopu europske i hrvatske mreže eksperimentalnih laboratorija. Taj korak vratio je optimizam u povratak stručnjaka u domovinu, odnosno poželjnu cirkulaciju naših znanstvenika, nasuprot sve većem hrvatskom migracijskom valu koji odnosi obrazovane ljude.

Vlasta Bonačić-Koutecký 17 godina je profesorica fizičke i teorijske kemije na uglednome njemačkom sveučilištu koje je dalo 29 nobelovaca. Splićanka je objavila više od 200 znanstvenih radova u vrhunskim znanstvenim časopisima, kojima se citiranost penje na 6.500 puta. Među pionirima teorijske fotokemije, jedno od najpoznatijih otkrića profesorice Bonačić-Koutecký je spoznaja uloge stožastih presjeka u fotokemijskim procesima, na primjer u procesu vida. Ta otkrića otvorila su nova područja u fotokemiji te omogućila razumijevanje ultrabrzih molekularnih reakcija. Surađuje s mnogobrojnim eksperimentalnim istraživačkim timovima diljem svijeta u području kvantne kemije i dinamike s ciljem dizajniranja i razvijanja katalitičkih nanomaterijala. Obrazovala je mnogobrojne studente, što je rezultiralo nizom uspješnih znanstvenih karijera.

Od ukupno 3,682.826 stanovnika, preko 15 i više godina, 254.500 radno sposobnih građana RH ili njih 12,38% nalazi se na privremenom radu u inozemstvu, među kojima čak 31.526 pečalbara ima višu ili visoku školsku spremu. Dakle, to je puno veći udjel nego što je udjel visokoobrazovanih radnika u ukupnoj populaciji Hrvatske koji iznosi samo 8,01%. Očito je kako Hrvatska, unatoč slaboj razvijenosti, obrazuje kadar za visokorazvijene države, što je jedan od generatora produbljivanja njezine nerazvijenosti. Znatan broj naših doktora znanosti radi u zemljama Sjeverne Amerike, njih 301, dok ih se čak 637 zaposlilo u europskim državama. U znanstvenoj dijaspori dva puta je više muškaraca nego žena, iščitava se iz posljednjeg Popisa stanovništva RH. U zagrebačkome Ekonomskom institutu procjenjuju kako proizvodnja jednog doktora znanosti košta državu oko 100.000 dolara. Ako se ima u vidu da je na privremenom radu u inozemstvu prema službenim izvorima 999 naših doktora znanosti, nećemo zbrajati koliki je to gubitak za nacionalnu ekonomiju, već motivirati intelektualne elite u zemlji i inozemstvu da učestalije slijede povratničke ideje splitskoga ICAST-a i profesorice Vlaste Bonačić-Koutecký.

Sličan potez izvela je australska Korčulanka Frances Separovic, redovita profesorica na Odjelu kemije i prodekanica za znanost Sveučilišta iz Melbournea. Ona je ljetos u Splitu, uz svesrdnu organizacijsku i stručnu podršku domaćina koordinatora Doktorskog studija biofizike splitskoga Sveučilišta prof. dr. sc. Davora Juretića, priredila znanstveni skup o membranskim polipeptidima, s naglaskom na spoznavanju polipeptida kao mogućih antibiotika, pod nazivom Australia-Croatia Workshop on Antimicrobial Peptides. Suradnju s domovinom pozdravlja i farmakologinja dr. Sanja Modrić iz SAD-a, predsjednica Američke akademije veterinarske farmakologije i terapeutike, koja već 20-ak godina radi u Kanadi i SAD-u, a prva je žena koja obnaša šestogodišnji mandat u AAVPT-u. Vodeća svjetska neuroznanstvenica, rođena Ogulinčanka, Mirjana Randić s Državnog sveučilišta Iowa u Amesu desetljećima nesebično pomaže znanstvenim novacima iz domovine. Zagrepčanka Hedvig Hricak (Hedviga Hričak), znanstvenica na Kalifornijskom sveučilištu u San Franciscu, danas je jedna od najpoznatijih američkih radiologinja. Iz SAD-a na razne načine pomaže hrvatskim radiolozima. Zaslužna je za nedavni prijevod američkog atlasa BI-RADS-a tj. Breast Imaging Reporting and Diagnostic System koji predstavlja standardizirani način interpretiranja slikovnih metoda pregleda koji se koriste u dijagnostici bolesti dojke.

Ove godine obilježava se stota obljetnica otkako je Marie Curie primila Nobelovu nagradu te aktualni 13. program Za žene u znanosti Fondacije tvrtke L'Oréal i Unesco stavljaju kemičarke i fizičarke u središte pozornosti. Među 67 laureatkinja iz 50 zemalja svijeta u proteklih 13 godina bilo je 18 Hrvatica. Jednogodišnju stipendiju nacionalnog programa Za žene u znanosti tekuće akademske godine, u iznosu od 4.000 eura, primile su ovih dana u Zagrebu molekularna biologinja Rosa Karlić, molekularna biologinja Ana Knežević, liječnica Anna Mrzljak te geofizičarka Ivana Stiperski.