Slavne suvremene spisateljice

Ove godine hrvatske književnice u domovini osvajaju najvažnije nagrade izvrsnim romanima i zauzimaju vrhove top ljestvica čitanosti u čemu im se pridružuju i autorice iz iseljeništva poput hrvatsko-američkih spisateljica Melisse Milich i Mary Helen Stefaniak ili Zinke Saric Pardo iz Perua.

Osječanki Ivani Šojat Kući pripala je godišnja nagrada Vladimir Nazor, koju dodjeljuje Ministarstvo kulture RH za roman Unterstadt. Riječ je o romanu koji na literarno uvjerljiv način svjedoči o sudbinama četiriju generacija žena (prabake, bake, majke i kćeri) koje su se našle na raskrižju povijesnih sukoba prošloga stoljeća. Peteročlani žiri sastavljen od vodećih domaćih književnih kritičara knjigom godine proglasio je roman Vrijeme laži spisateljice i sveučilišne profesorice Sibile Petlevski.

Autorica, čija je inventivna proza prisutna već petnaest godina na književnoj sceni, ovogodišnja je laureatkinja nagrade T-Portala u novčanom iznosu od 100.000 kuna. Nagrađeni roman Vrijeme laži progovara o Viktoru Tausku, jednoj od najzanimljivijih osobnosti hrvatske moderne. Kroz tragičnu životnu sudbinu tog intelektualca, koji je između ostalih prijateljevao sa Freudom, S. Petlevski ispisat će uzbudljivu priču u kojoj se isprepleću sadašnjost i početak prošlog stoljeća, Prvi svjetski rat, špijunske tajne, pitanja seksualnosti i feminizma, te mnoštvo tema koje je potakla bečka moderna i koje do danas ne prestaju biti poticajne za razumijevanje suvremenog čovjeka. Kako stvari stoje u ovoj izdavačkoj sezoni spisateljice su i na vrhu ljestvica najprodavanijih knjiga kao na primjer roman 27-godišnje Ivane Simić Bodrožić. Iako je Hotel Zagorje prozni prvijenac te Vukovarke, ime joj nije nepoznato jer je prije pet godina osvojila nagradu Goran za mlade pjesnike. Roman Hotel Zagorje potresna je priča o odrastanju djevojčice tijekom sedam godina prognaništva, o neprekidnoj borbi za dom u kojem će živjeti s majkom i bratom, o iščekivanju vijesti o ocu koji je poginuo u Domovinskome ratu. Junakinji I. S. Bodrožić ne nedostaje humora da optimistično oboji galeriju likova s kojima će prognanička obitelj ukrstiti putove, a koji vjerno odražavaju sliku Hrvatske tih godina, pa je logičan golem interes čitateljstva.

Mislila sam da su ratne teme već zaboravljene, ne toliko u književnosti koliko u svakodnevnim razgovorima. Ljudi su umorni od tih priča i u sebi nemaju prostora za rat, koliko god bi nekad trebali imati. Pisala sam to zbog sebe i ljudi koji su imali slično iskustvo i zbog ljudi koje zanima što nam se to svima u 90-ima dogodilo. Ni u jednom trenutku nisam pomislila da ću dospjeti na prvo mjesto top lista, kaže Bodrižićka.

Sudeći prema interesu čitatelja i ocjenama kritike možemo reći kako ovu godinu živimo u znaku dominacije žena. Sjajnim romanima hrvatske književnice zadnjih godina u domovini osvajaju najvažnije nagrade i zauzimaju vrhove top ljestvica čitanosti i prodavanosti u čemu im se pridružuju i autorice iz ise­ljeništva poput američkih spisateljica hrvatskih korijena Melisse Milich i Mary Helen Stefaniak, mlade kanadske pjesnikinje Katie Grubisic, ugledne autorice Zinke Saric Pardo iz Perua, najtrofejnijih njemačkih prozaistkinja hrvatskoga podrijetla Marice Bodrožić ili pak Jagode Marinić, te Dragice Rajčić iz Švicarske. Nagradom za životno djelo Goranovim vijencem je ovjenčana Jasna Melvinger iz Srbije. U Austriji je 29-godišnja Marijana Palatin primila nagradu dr. L. Karalla za svoje djelo Nove tendencije u gradišćan-skohrvatskoj literaturi gdje je opisala i feministički pokret prošloga stoljeća koji se odrazio u književnosti osobito u djelima Doroteje Lipković Zeichmann te djelima Timea Horvat i Matilde Böks iz Mađarske. Nakon nagrađivanih pjesničkih zbirki, slavu je stekao u Australiji i roman Morgan Yasbincek Liv (hrvatski Živi!), koji je sastavni dio autoričine doktorske disertacije iz mukotrpnog života doseljenica iz naših krajeva.

Nije mi nakana lamentirati o doprinosu žena suvremenoj hrvatskoj književnoj produkciji ili modernoj kulturi uopće, jer on je neosporan. Hrvatsko je društvo još uvijek seksističko pa prešućuje val ozbiljnih spisateljica i u domovini i u iseljeništvu. Nakon niza autorica chick lita početkom ovog desetljeća na sceni su nove knjige tzv. ozbiljnije tematike kakva je analiza muško-ženskih odnosa Aleksandre Kardum u romanu Pratim te, postratne traume kod Slađane Bukovac, a na sceni su i već dobro znane Dubravka Ugrešić, Slavenka Drakulić, Julijana Matanović, Vedrana Rudan, Daša Drndić i druge. Meni se osobito dopala dramatičarka Ivana Sajko, izvođenija izvan granica Hrvatske nego unutar njih, koja je objavila roman naslova Povijest moje obitelji od 1941. do 1991, i nakon. Željela je pokazati da postoji mnogo načina da se govori o činjenicama. Niti jedan nije istinit, gotovo programatski piše I. Sajko, koja u svom romanu konstruira tri povijesti (obitelji, Zagreba i vlastite selekcije događaja) što je rezultiralo još jednom izvrsnom knjigom ove jedinstvene autorice.