Dometi kreativne industrije

Dizajner Davor Bruketa i nje­govi suradnici primili su više od 300 domaćih i međuna­rodnih nagrada među koji­ma su Clio, Cresta, ADC New York, London International Avvards i mnoge druge - koje ih svrstavaju u red perjanica naše kreativne industrije. Zagrebački dizajner Davor Bruketa iz reklamne agencije Bruketa&Žinić ovih je dana odlučivao u žiriju njujorškoga Art Directors Cluba o najboljim komunikacijskim programima iz čitavog svijeta. Članovi žirija ADC-a najveći su stručnjaci s po­dručja oglašavanja, dizajna i digitalnih komunikacija. Među zvijezdama kreativne industrije Bruketa se izvrsno snalazi, baš poput svoga prethodnika, ilustratora i dizajnera Mirka Ilića koji je karijeru započeo u Zagrebu krajem sedamdesetih kao autor Startovih naslovnica, a odselivši se u New York 1986. na­stavio je nizati uspjehe kao umjetnički direktor u uglednim američkim tjednicima i dnevnicima poput Timea i New York Timesa. U svijet kreativne industrije Bruketa je zakoračio s prijateljem Nikolom Žinićem, pokrenuvši partnersku rekla­mnu agenciju Bruketa&Žinić 1995. godine.

Zatim su, u surad­nji s Anjom Bauer Minkarom i Moeom Minkarom, utemeljili i prvu hrvatsku branding agenciju Brandoctor, dok su s Tinom Kadoićem krenuli razvijati digitalnu agenciju Brlog.biz. Danas je u tim agencijama zaposleno pedesetak stručnjaka za ogla­šavanje iz Hrvatske i svijeta. Ti naši najuspješniji poduzetnici u kreativnoj ekonomiji predstavnici su novog sloja u Hrvat­skoj - to su mladi i obrazovani stručnjaci koji savršeno vlada­ju digitalnim tehnologijama, izvrsno zarađuju i puno putuju. Do sada su primili više od 300 domaćih i međunarodnih na­grada među kojima su Clio, Cresta, ADC New York, EPICA, Young Guns, New York Festivals, London International Awar-ds i mnoge druge.

Prema ovome izdvojenom primjeru može se reći da su do­meti hrvatske kreativne industrije zasad vezani uz hrabre vi­sokoobrazovane pojedince, iako je na globalnome planu riječ o rastućem sektoru kreativne ekonomije koji bi i u nas mo­gao snažnije bujati.

Voditeljica projekta Kreativne i industrije znanja u tranzi­cijskim zemljama iz Instituta za međunarodne odnose Nada Švob-Đokić objašnjava kako je, od brojke koliku financijsku korist kultura donosi državi, lakše procijeniti koliko je zapo­slenih u kreativnim industrijama. Procjenjuje se da je prošle godine u tom sektoru bilo oko devet posto od ukupnog broja zaposlenih. Očekivano, broj zaposlenih najviše raste u raču­nalnim industrijama koje su lani zapošljavale gotovo pedeset posto zaposlenih u svim kreativnim područjima zajedno. Nije jednostavno procijeniti koliko teži kreativna industrija u Li­jepoj Našoj, u kojoj je kulturno naslijeđe važan dio nacional­nog identiteta? Kultura i domišljatost središnji su čimbenici za osobni razvoj, socijalnu koheziju i ekonomski rast na eu­ropskim prostorima. Među temeljnim ciljevima su promicanje kulturne različitosti i međukulturalnog dijaloga, promicanje kulture kao katalizatora stvaralaštva u sklopu Lisabonske stra­tegije. Koliko na tom planu mi Hrvati činimo, koliko o tome znamo, a koliko ne želimo znati o našoj europskoj kulturnoj sutrašnjici!? Želimo li u našim udrugama kulturnih entuzi­jasta i obiteljima u iseljeništvu u jezičnu mapu uz engleski, španjolski, njemački, mađarski ili koji drugi jezik - upisati i hrvatski!? Ta pitanja danas idu u red onih koja su zaokuplja­la naše pretke još u doba europskoga proljeća naroda, a naj­hrabriji su se tada drznuli javno progovoriti na narodnome jeziku poput poliglota Ivana Kukuljevića Sakcinskog, koji je to učinio u Hrvatskom saboru 2. svibnja 1843. Od toga doba do danas promijenilo se štošta, uključujući i shvaćanje kul­turnog identiteta koje se okreće od antropoloških odrednica poput kulturnog naslijeđa i etničke pripadnosti, prema globa-liziranom identitetu. Lokalne posebnosti sve se više uspore­đuju i usklađuju s globalnim vrijednostima. Uz to, društva se sve više neposrednom komunikacijom izvlače iz svojih čvr­stih nacionalnih identiteta.

Prema procjenama Instituta za međunarodne odnose do­prinos kreativne industrije u RH mogao bi iznositi oko dva posto vrijednosti BDP-a. Ocrtavanje dometa kreativne eko­nomije u nas nije lak posao zbog zastarjele statistike vezane uz kulturnu potrošnju. Državu i dalje ne zanima idu li njezi­ni građani u slobodno vrijeme na koncert Prljavog kazališta, plaćaju li članarinu za rekreaciju ili, pak, čitaju li knjige Mire Gavrana. Svi koji strahuju da će Hrvatska u procesu pristu­panja EU izgubiti nacionalni identitet trebali bi, umjesto pra­ćenja istupa predstavnica B.a.b.a., obratiti pozornost na proi­zvode kulturne industrije. Taj je prodor u kulturu mekan, ali nepovratan. Proces je, dakako, dvosmjeran - u svijetu jedno­stavno može postati popularan neki proizvod hrvatske kul­ture, ali i balkanska folk glazba, ovisno o diktatu tržišta! Udio kulturne potrošnje u osobnim rashodima Hrvata je oko 6,5 posto, što je više nego u regionalnom susjedstvu, dok je u ra­zvijenim zemljama EU-a prosjek visokih deset posto. Među­tim, ni u EU nisu zadovoljni odnosom prema kreativnim in­dustrijama. Vodeći stručnjak iz tog područja Andy C. Pratt, profesor u London School of Economics, kaže da i EU na kre­ativnu industriju još gleda kao na nešto u razvitku, eksperi­mentalno, unatoč činjenici da su je mnoge zemlje u tom po­dručju već pretekle.