Umjetničke donacije

Višemilijunske iseljeničke donacije umjetnina u Hrvatskoj povremeno pokrenu medijsku buru, mada češće leže u zavjetrini depoa jer se u našoj kulturi s migrantskom pozadinom smatraju posve prirodnom gestom.

Umjetnici i kolekcionari svjetskoga glasa darivali su vrijedna djela domovini i hrvatskome narodu, koja zadivljuju javnost i trajno svjedoče o čudesnim iseljeničkim sudbinama. Domovinu su darivali i oni umjetnici koji su jedva spajali kraj s krajem i oni koji su živjeli u izobilju, ali i stranci koji su bili u vezi s iseljenim Hrvatima. Riječ je o višemilijunskim iseljeničkim donacijama slika, skulptura, vrijednih predmeta, knjiga te dragocjenosti raznih vrsta, koje povremeno pokrenu medijsku buru, mada češće leže u zavjetrini depoa jer se u našoj kulturi s migrantskom pozadinom smatraju posve prirodnom gestom, po onoj narodnoj da dijete ide materi. Najveće takve donacije zabilježene su u drugoj polovici 20. stoljeća. Valjalo bi ih u kakvom umjetničkom spektaklu i u nekoj logičnoj sintezi predstaviti najširoj javnosti na jednome mjestu. Ideja je da se posjetiteljima na inovativan način ispriča priča o osobi, umjetninama i rodnoj kući donatora, te da se tako očuva sjećanje na njihov život, ali i na povijest jednog razdoblja, i tako obogati kulturna i turistička ponuda.

Dragulj glazbene baštine iz radionice majstora Guarnerija del Gesua, tzv. kraljevska violina u sef Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti pristigla je 1968. darovnicom američke milijunašice udovice slavnoga violinista Zlatka Balokovića (1895.-1965.), koji je u SAD odselio 1924. Na prestižnoj izložbi najboljih Guarnerijevih violina, koja je održana u njujorškom The Museum of Modern Art prigodom 250-e obljetnice smrti njihova graditelja, stručnjaci su procijenili da je ta violina iz Hrvatske najbolje glazbalo koje je ikad majstor Guarneri napravio. Stoji uz bok violini iz talijanske Genove kojom se služio Paganini. Vrijednost joj se procjenjuje na 8 milijuna eura.

Margaret Sttetin poklonila je Akademiji 1964. zbirku slika svojega supruga velikana modernoga hrvatskoga slikarstva Maksimilijana Vanke, zajedno s kućom i ateljeom u Korčuli. Prije 3 godine ministar kulture Božo Biškupić u središtu Pregrade je otvorio gradski muzej koji nosi ime nekadašnjeg emigranta i mecene dr. Zlatka Dragutina Tudjine, počasnog građanina Pregrade, donatora vrijednih eksponata i idejnog začetnika toga muzeja.

No, svijest o što kreativnijoj prezentaciji dragocjenosti hrvatskoga naroda prikupljenih diljem planeta, u skladu s današnjom muzeološkom praksom i tehnološkim dostignućima, najjasnije se ističe u domovinskim muzejima i galerijama u glavnome gradu te središnjoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Vidjeli smo tako djela iz golemih donacija 20. stoljeća neprocjenjive vrijednosti poput onih sa sjevernoameričkog kontinenta kipara Ivana Meštrovića ili pak darovnica likovnih virtuoza i južnoameričkih emigranata s argentinskom adresom poput Joze Kljakovića i Josipa Crnoborija. Pratili smo retrospektive, pored Lea Juneka iz Francuske, nenadmašne keramičarke iz Venezuele Seke Severin Tudja, čiji se umjetnički izraz formirao na relaciji od Zagreba preko Pariza do Caracasa, kamo je emigrirala 1952. Vidjeli smo u Zagrebu djela namijenjena Vukovarskom muzeju iz donacija grafičara i svestranih umjetnika s obala Seine poput Nevjestića, ili pak Cetina i Sardelića iz Toronta. Među darovanim djelima nerijetko se nađu i kreacije mlađih autora, poput instalacija Kristine Leko koje susrećemo u novozagrebačkom Muzeju za suvremenu umjetnost. U stalni postav uvrštena su Kristinina djela iz ciklusa Amerika, u kojem je multimedijalna umjetnica istraživala sudbinu naših iseljenica koje žive u njujorškom Queensu.

Zbirka Ante i Wiltrud Topić Mimara, koja sadrži 3750 umjetnina različitih kultura i civilizacija, od 1987. privukla je u središtu Zagreba gotovo tri milijuna posjetitelja. Brian Sewell, slavni britanski likovni kritičar i TV zvijezda nedavno je opet podigao medijsku buru oko Mimarine zbirke i to tekstom u netom objavljenoj monografiji Croatia: Aspects of Art, Architecture and Cultural Heritage. Uz tekstove vodećih britanskih, američkih i domaćih stručnjaka o hrvatskoj kulturi, u knjizi je objavljeno Sewellovo istraživanje zagrebačkih muzeja, u kojem Antu Topića Mimaru naziva varalicom, a njegov muzej sramotom Hrvatske. U Muzeju Mimara, bez posebnog uzbuđenja, navode kako povjesničari umjetnosti desetljećima nadopunjuju dokumentaciju o umjetninama i objavljuju je u zasebnim dvojezičnim studijama. Za svakog povjesničara umjetnosti europska i izvaneuropska narav građe u 12 velebnih Mimarinih zbirki jedan je od najintrigantnijih istraživačkih izazova. Uz skromnu naslijeđenu dokumentaciju o podrijetlu, dosada je u ediciji Muzeja Mimara objavljeno gotovo 20 studija vrsnih istraživača, pod budnim uređivačkim okom Tugomira Lukšića, koje bacaju novo svjetlo na Zbirku znamenitog kolekcionara i njezinu vjerodostojnost.

I na karaju, najvrjedniju donaciju bibliofilskih izdanja našega naroda iz iseljeništva Hrvatskoj su oporučno ostavili supružnici Štefica i Vinko Nikolić. Ta se donacija, uz desetke ostalih značajnih darovnica inozemne Croatice, može razgledati u NSK u Zagrebu tijekom cijele godine.