Granice između bogatih i siromašnih

U tijeku je Europska godina borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti pod sloganom Stop siromaštvu, kojoj se pridružio Hrvatski Caritas nizom projekata na nacionalnoj razini te, uobičajeno, naše iseljeništvo

Gotovo 80 milijuna Europljana živi na granici siro­maštva, što znači da svaki šesti građanin EU jedva sastavlja kraj s krajem, dok podaci za Hrvatsku pokazuju kako u nas na rubu siromaštva živi svaki peti građanin. Istraživači na razne načine pristupaju procjeni kvalitete života i rizika od siromaštva, od jednostavnog izračuna količine zarađenog novca i konzumirane hrane, pa do subjektivnijih procjena. Iz brojnih studija proizlazi da borba protiv siromaštva i socijalne isključenosti najizravnije ovisi o dobrom zdravlju, relativnom blagostanju zemalja i mogućnosti obrazovanja. No, pokazuje se kako je jedan trend dominantan u svijetu prema većini mjerenja: sve je dublji jaz između bogatih i siromašnih. Najbogatijih 20 posto stanovnika SAD-a od 60-ih je godina prošloga stoljeća postalo 50 posto imućnije pa ih globalna financijska kriza nije ni značajno okrznula. Nadalje, s rastom gospodarstava u Aziji na početku ovoga stoljeća milijuni postaju imućniji, dok istodobno stotine milijuna nema ni za koricu kruha.

Širom svijeta postoje različite vrste nejednakosti: između zemalja, pojedinaca, skupina, rodova, pa čak i između naraštaja unutar tih zemalja. Jedno mjerilo tog raslojavanja zvuči kao vic: godine 2008. dva najbogatija čovjeka svijeta imala su više novca nego što iznosi ukupni BDP 45 najsiromašnijih zemalja. Jurnjava za profitom dovela je do neslućenih fenomena socijalne isključenosti. Granice između bogatih i siromašnih jasno su povučene u mnogim segmentima društva širom Europe i svijeta. Jedna od posljedica jest međunarodna migracija, jer radnici traže posao u bogatijim zemljama. Nadbiskup Silvano Tomasi, stalni promatrač Svete Stolice pri Ujedinjenim narodima u Ženevi, na zadnjoj konferenciji Svjetske trgovinske organizacije isticao je načelo socijalne pravde na globalnome tržištu. Sadašnja kriza u svijetu je najsnažnije pogodila siromašne i to je dramatična stvarnost današnjice naročito zbog visoke nezaposlenosti, s kakvom se suočava i RH. Svaka država ima pravo izabrati vlastiti gospodarski put, ali u okviru uključujuće i pravične globalizacije u kojoj su solidarnost, ulaganja, prijenos tehnologije, sposobnost stjecanja i dijeljenja spoznaja u službi razvoja, priznajući da je svako ljudsko biće obdareno dostojanstvom, slobodom i pravom na ispunjenje njegovih osnovnih težnji u svim ekonomskim procesima, izričit je nadbiskup Tomasi.

Potpuno podržavam kampanju protiv siromaštva i socijalne isključenosti koju provodi naš Caritas i kao predsjednik Hrvatske ću pridonositi toj akciji koliko budem mogao, rekao nam je predsjednik RH Ivo Josipović nakon susreta s predsjednikom Hrvatskog Caritasa mons. Josipom Mrzljakom te ravnateljem Caritasa Ivanom Milovčićem ovih dana. Povod za susret bio je uključivanje Hrvatskog Caritasa u kampanju Caritasa Europe Nula siromaštva u sklopu Europske godine borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Generalno, rizik siromaštva pogađa 17 posto europske, odnosno 17,4 posto populacije Hrvatske. "Želim Caritasu puno uspjeha u radu i siguran sam da ćemo u budućnosti dobro surađivati", poručio je Josipović, rekavši da će kao predsjednik raditi na tome da motivira one koji mogu pomoći, ali i na povezivanju državnih tijela koja se bave socijalnom skrbi sa Caritasom. Hrvatski je Caritas prikupio 2,2 milijuna kuna za nastradale u potresu na Haitiju te 120.000 kuna za pomoć poplavljenim područjima u RH. Mons. Mrzljak je poručio da će se ljudi dobre volje uvijek naći oko humanitarnih akcija, uz projekt Stop siromaštvu, kreće se u najaktualniju inicijativu oko pomoći građanima Čilea, među kojima je gotovo 200.000 naših iseljenika.

S druge strane u domaćoj se javnosti malo ističe kako istraži­vanja sugeriraju da je priljev doznaka iz iseljeništva u RH, koji je u prosjeku veći od 3% BDP-a, imao višestrukih korisnih učinaka kada je u pitanju stopa rizika od siromaštva u našoj zemlji. To se može objasniti činjenicom da je tipični hrvatski emigrant 21. stoljeća obrazovaniji, stručniji i imućniji nego prosječno pučanstvo u RH. Naime, istraživanja pokazuju, suprotno općem mišljenju, da je većina doznaka poslana imućnijim obiteljima i one nisu imale potrebu za potrošnjom, nego su uložile u štednju i dugoročne projekte. Prema tome, kad se sve zbroji i oduzme, iseljeničke doznake su imale znatan učinak na životni standard hrvatskih obitelji osobito onih u zoni rizika od siromaštva. Uključivanje iseljeničkih doznaka u prihod kućanstava, koliko god zvučalo apsurdno, pridonijelo je nejednakosti prihoda u Hrvatskoj. Dobrostojeće obitelji primale su većinu novčanog priljeva iz inozemstva što podrazumijeva daljnje produbljivanje jaza između bogatih i siromašnih obitelji u domovini. Dugoročno gledano, migrantske doznake mogu utjecati na povećano raslojavanje u prihodima s obzirom da je nova hrvatska emigracija obrazovanija i imućnija. Na temelju kretanja potrošnje očekuje se da će imućnije obrazovane obitelji i dalje štedjeti i ulagati svoje doznake u dionice, nekretnine i ljudski kapital - radije nego na potrošnju, dok siromašnije obitelji čine suprotno. Kontraargument protiv povećanja jaza između bogatih i siromašnih jest buduće članstvo RH u EU, što treba implicirati slobodno kretanje hrvatske radne snage u ostatak EU. To će pružiti priliku i siromašnim i nekvalificiranim radnicima da lakše emigriraju i time više zarađuju za svoje obitelji. Ovakvo kretanje doznaka bi moglo povećati općeniti gospodarski napredak Hrvatske. Usporedbom s drugim kretanjima kapitala, doznake su najstabilniji izvor domaćem gospodarstvu, koliko god zastupljenost iseljeništva u hrvatskom parlamentu nekim političkim elitama bila neopravdana.