Vizionari zelene planete

Među znanstvenom elitom svijeta gotovo je nemoguće naći tim u kojem ne djeluju hrvatski znanstvenici poput fizičara Davora Pavune, jednog od glavnih recenzenata američkog ministarstva energetike koji vodi nobelovac Stephen Chu, što je fantastična osnova razvitaka društva znanja i u domovini.

Hrvatskoj je strateški cilj postizanje društva u kojem je znanje glavna kreativna snaga u osobnom, društvenom, kulturnom, gospodarskom i svekolikom duhovnom i materijalnom napretku. Među znanstvenom elitom svijeta gotovo je nemoguće naći tim u kojem ne djeluju hrvatski znanstvenici u čijem su fokusu energetike budućnosti s jasnom vizijom očuvanja biosfere poput fizičara Davora Paune, jednog od glavnih recenzenata američkog ministarstva energetike koji vodi nobelovac Stepen Cehu - što je prepoznato od strane hrvatske Vlade kao fantastična komparativna prednost neupitnog razvitaka temeljnih stupova društva znanja i u domovini. Međutim, u raspravama o društvu znanja i percepciji javnosti u RH dominira komponenta njegova stjecanja, a manje se vodi računa o primjeni tj. informacijskoj infrastrukturi, pravnom i ekonomskom okviru  ili pak o  njegovoj inovacijskoj komponenti.

Najbolju ilustraciju o tome kako je Hrvatska pozicionirana na ljestvici društava znanja daju nam indeksi Svjetske banke njegova četiri glavna stupa tzv. Knowledge Index (KI). Među 140 zemalja na ljestvici RH zauzima 38. mjesto s indeksom 7,05. Kako su ocjene od 1 do 10 može se reći da rezultat nije slab. Okorjele zagovornike hrvatskog elitizma u regiji može jedino zabrinjavati činjenica što su na toj ljestvici iza Hrvatske samo Bugarska i Rumunjska. Prosječni godišnji rast naših indeksa je u donjem prosjeku rasta indeksa EU, što valja ubrzati, ako želimo doseći indeks 8 tj. poziciju s kojom možemo ozbiljnije govoriti o Hrvatskoj kao društvu znanja, procjenjuje dr. Božo Skoko sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti i napominje kako njegov optimizam nije bez pokrića budući da je Sabor RH baš početkom travnja usvojio niz zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju, kojima se za potrebe znanstvenih istraživanja u RH već u ovoj godini, unatoč krizi, osigurava dodatnih 40 milijuna kuna. Izgradnja regulativnog stupa društva znanja otvara prostor za smanjenje stope migracija visokoobrazovanih ljudi iz RH od dramatičnih 29, 4 posto na tolerantnih desetak posto, smatra konzultant Svjetske banke Frederic Docquier, koji je sudjelovao u izradi recentnih studija o odljevu mozgova.

Sudeći prema objektivnim pokazateljima koje iznose dužnosnici MZOŠ, suprotno percepciji javnosti, RH je ostvarila najveći napredak u razvoju društva znanja u stvaranju pravnog i ekonomskog okvira koji će poticati slobodni protok znanja, ulaganja u informacijsku i komunikacijsku tehnologiju te ohrabrivati poduzetništvo. Za društvo znanja izuzetno je važan inovacijski sustav države, koji se očituje u mreži istraživačkih centara, sveučilišta, privatnih poduzeća i društvenih skupina koje ili stvaraju nova znanja ili prihvaćaju globalna znanja i prilagođuju ih lokalnim potrebama. Situacija u ovom području u Hrvatskoj je počela pokazivati stagnaciju prema podacima Europske komisije. U Europi su najinovativnije, među 280 analiziranih regija, švedski Stockholm i Vatsverige te njemački Oberbayern, Karlsruhe i Stuttgart. Ta činjenica posebno boli kada znamo da suvremene hrvatske znanstvene zvijezde osvajaju medijski prostor svojim pojedinačnim uspjesima diljem svijeta poput Ivana Đikića, Miroslava Radmana, Davora Soltera, Hedvig Hricak, Mirjane Randić, Luke Milasa ili pak onim zadivljujućim medijskim uzletom vezanim uz tehnološka rješenja za bežični prijenos električne energije Marina Soljačića. Mladi hrvatski znanstvenik Soljačić nalazi se na čelu znanstvene skupine prestižnog Massachusetts Institute of Technology. U domovini znanstvenu je zajednicu lani zadivio, još mlađi, splićanin Tomislav Domazet Lošo za kojeg kažu da je otkrio novi način čitanja evolucijske povijesti. Sjetimo se znanstvenih prinosa Vlaste Bonačić-Koutecky  predstojnice katedre za fizičku i kvantnu keniju Humboldt Uni. (Berlin), Željka Bošnjaka profesora fiziologije i anesteziologije (Milwaukee) te predstojnika katedre za primijenjenu matematiku Krešimira Veselića  s Fern Universität (Hagen), stručnjaka za presađivanje matičnih stanica krvi Živka S. Pavletića s National Cancer Institute (Bethesda), Zdenka Z. Rengela uglednog biologa-agronoma iz University of Western Australia (Perth). Riječju, u globalnoj Hrvatskoj ima još na desetke hrvatskih vizionara zelene planete trećega tisućljeća, koji se  rado odazivaju kreativnim snagama domovine. Poznato je da je jedno od mjerila uspješnosti znanstvenika koliko je puta njegov rad citiran. Tako je, među spomenutim zvijezdama znanosti, Đikić citiran više od 5200 puta, dok je najcitiraniji hrvatski znanstvenik i dalje kemičar Nenad Trinajstić kojeg su citirali više od 9000 puta. Dva najcitiranija znanstvenika hrvatskog podrijetla u svijetu su pak Paško Rakić i hrvatski Židov iz Topuskog Joseph Schlessinger s Yalea u SAD-u.  Iako su naša ulaganja u znanost deset puta manja od prosjeka u EU, čini se da ipak nije sve u novcu. Ili, kako reče dr. Đikić, kreativnost je u znanosti presudna.