Digitalni naraštaj seli se na internet

Najčitaniji hrvatski časopis na španjolskome jeziku Studia Croatica preselio je svoje izdanje na Internet slijedeći suvremene tendencije, dok se preostalih šezdesetak naših časopisa u svijetu, suočenih s izazovima novoga svjetskog poretka i migracijom čitatelja na mrežu te besparicom – bori za opstanak.

Kada je u jeku argentinske financijske krize koja je protresla Južnu Ameriku u proteklom desetljeću glavni urednik Studie Croatice iz Buenos Airesa José María Vrljičak zatražio financijsku pomoć za tiskano izdanje od Republike Hrvatske, preostalih 66 časopisa koje objavljuju hrvatske zajednice u tridesetak zemalja svijeta slamku spasa su tražili u novim pretplatnicima i mudrijim marketinškim potezima svojih aktivista uključujući i besplatnu distribuciju iseljenicima, te u fondovima za etničke zajednice domicilnih zemalja. U međuvremenu se hrvatska periodika, radi migracije čitatelja na Internet i financijskih teškoća oglašivača, u zemljama Južne Amerike gotovo ugasila. Od 29 listova ostalo je samo pet-šest naših serijskih publikacija među kojima se, uz Studiju Croaticu, kvalitetom i stogodišnjom tradicijom ističu čileanske Male novine iz Punta Arenasa.

S druge strane planeta stvari nisu nimalo optimističnije glede budućnosti naših tiskanih medija u inozemstvu: niti u Sjevernoj Americi gdje dominira najtiražniji list u iseljeništvu Zajedničar, niti među našim ljudima od zapada do istoka Europe. S časopisima bolje stoji hrvatsko radništvo u Europi – sudeći prema nakladama Berlinskog magazina i Žive zajednice (Njemačka) te Libre, Društvenih obavijesti i Movisa (Švicarska) - od naših manjinaca u susjednim zemljama. Lani je od 27. do 28. studenoga u Pečuhu održana međunarodna konferencija na temu Europska unija i izazovi manjinskog informiranja kako bi se spriječile negativne tendencije. „Medijski prostor je korjenito promijenjen u posljednjem desetljeću, globalna komunikacija izazov je za tradicionalne medijske forme, a kamoli za manjinski medijski prostor! Bez jakih manjinskih medija, ni sama manjinska zajednica nema svoju unutarnju kontrolu niti može osigurati potrebnu demokratičnost“, smatra glavna urednica mađarskoga Hrvatskoga glasnika Branka Blažetin. Petar Tyran, urednik Hrvatskih novina iz Željeznog, koji je na probleme upozoravao još prije pet godina, paralelno je razvijao i internetsko izdanje najstarijeg tjednika na panonskom prostoru.

Institucije RH zadužene za informiranje Hrvata u inozemstvu vatrogasnim su mjerama tu i tamo pomogle pokojoj redakciji. Fond za potporu iseljeničke periodike nije pokrenut. Ozbiljne inicijative za izgradnju specifičnoga informacijskog prostora iseljene Hrvatske, koji ne bi poticao getoizaciju niti ovisnost o stranim korporacijama koje su ušle u vlasničku strukturu nacionalnoga medijskog prostora, nije bilo. Istina, iskušavale su se sve varijante među nakladnicima iseljeničke periodike, prelazilo se s materinskoga na većinske jezike u borbi za čitatelje, gubilo se vrijeme u međusobnom optuživanju nedostatka interesa između iseljene i domovinske Hrvatske, no nije išlo!

Nostalgija za mirisom tiskovina hrvatske iseljeničke periodike, koja je s više od 400 naslova povezivala naše domove na svim geografskim širinama, s povijesnoga gledišta je opravdana. Lideri, izdavači, financijeri i novinari tih časopisa bili su i lideri borbe za hrvatsku neovisnost u prošlostoljetnome hladnoratovskom razdoblju u emigraciji i borbe za etnička prava naših migranata u multikulturnim zajednicama razvijenoga svijeta od Amerike do Australije i Novoga Zelanda, koji su odreda sudjelovali u širenju istine o Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata poput naraštaja koji je okupljao na stranicama Hrvatske revije Vinko Nikolić ili, pak, mnogobrojnih perjanica našega katoličkog tiska iz 198 misija izvan domovine među kojima se nakladničkom hrabrošću isticao Ziral.

No, novo vrijeme utječe na drukčije pozicioniranje iseljeništva i matične zemlje. Hrvatska periodika u 21. stoljeću u procesu je određivanja svojih novih misija, pretežno na Internetu, nasuprot unifikaciji čovječanstva. Nacionalna kulturna dobra teško mogu konkurirati općoj mondijalizaciji, pa dolazi do evidentne neravnoteže globalnih tendencija s nacionalnim. To je potvrđeno i u razvijenijim zemljama, a ne samo u tranzicijskim državama poput Hrvatske. U tom je smislu inspirativna i poruka za Svjetski dan obavijesnih sredstava Svetoga Oca, koji je i sam od siječnja ove godine također izašao na You Tube. „Nove tehnologije“ znače „nove odnose digitalnih naraštaja“, stoji u poruci. Papa cijeni one socijalne mreže koje – kako je napisao – nastoje promicati ljudsku solidarnost, mir i pravednost, kao i ljudska prava, i to posebice na onim područjima u svijetu na kojima je pristup Internetu ograničen tehnološkim raskorakom koji je teško nadoknaditi. Bila bi velika šteta za budućnost čovječanstva kad nova sredstva za komunikaciju, koja omogućuju zajedničko služenje spoznajama i informacijama na brži i djelotvorniji način, ne bi bila dostupna onima koji su već gospodarski i društveno marginalizirani.

Hoće li naši digitalni naraštaji pridonijeti svehrvatskoj prisutnosti na mreži i bogatstvu različitosti planeta ili će zaboraviti svoj jezik i kulturu – u blagodati hrvatske slobode i neovisnosti, ovaj put ovisi o nama samima.