Životi Hrvatskih Migrantskih Obitelji

Migracije pozivaju na isticanje jedinstva ljudske zajednice, te vrednota prihvata, gostoljubivosti i ljubavi prema bližnjemu, poput iseljeničkih obitelji hrvatskih korijena.

Razdvojenost nije značajka hrvatskih migrantskih obitelji u 21. stoljeću. Već desetljećima odlaze zajedno, uglavnom obrazovani! Govore jezike, više ih je među dobitnicima negoli gubitnicima na svjetskim burzama rada. Sudjeluju u humanitarnim akcijama u domovini i inozemstvu. Vraćaju se rijetki, no za blagdane gužve na Šengenskoj granici i zračnim lukama svjedoče kako za naše ljude posjet domovini još uvijek predstavlja izvor one čudesne topline obiteljskoga gnijezda. A, u domovini ništa nova: pregovori za EU ušli su u završnicu u tranzicijskoj zbilji s padom stope zaposlenosti, dok Vlada nastoji provesti započete reforme i očekuje dogodine mogući rast BDP-a od 0,5 posto. U tijeku je treća predsjednička utrka, u kojoj je tek jedan kandidat progovorio o ustavnim obvezama matične zemlje spram Hrvata izvan Hrvatske, višepostotnim prinosima migranata domovinskom BDP-u  i očekivanjima u vezi s aktivnostima iseljenika na tržištu u RH.

Istina, Crkva nastavlja stoljetnu prisnu vezu s hrvatskim katoličkim obiteljima u svijetu iz svih naših regija s jednakim žarom kao i onda kada su iseljavali siromašni i nepismeni, u čijim su zavežljajima bile putovnice namjesnika iz Beča, Budimpešte i Beograda, bez znanja ijednog stranog jezika doli jezika Božje ljubavi. Ta je ljubav pozivala na uvažavanje različitosti s kojom su se naši migranti susretali na svim meridijanima,  izazivala ponos na zavičajne vrijednosti te na isticanje jedinstva obitelji i solidarnosti među bližnjima – makar se u suvremenom okružju s podjednakim postotkom i iseljeništvo i domovina susreću sa procesima sekularizacije društva i fenomenom jednoroditeljskih obitelji.

Među uspješnim obiteljima naših znanstvenika na sjeverno-američkom kontinentu brojni su primjeri obiteljske solidarnosti i naglašene socijalne osjetljivosti za ljude u potrebi poput dobitnika nagrade za životno djelo u području onkologije Luke Milasa iz Houstona, koji je sa suprugom Ljerkom, uz mentorski rad s naraštajima američkih doktoranata na Sveučilištu M. D. Anderson,  odgojio i troje djece. Luka je divan mentor mladim ljudima u medicini. Mnogi su fakulteti imali korist od toga, no najvažniji je dokaz njegovih iznimnih pedagoških sposobnosti činjenica da je sve troje njegove djece odabralo medicinu kao struku svog života, kazao je dr. James Cox, pročelnik Odsjeka radijacijske onkologije pri M. D. Andersonu. Njegovu obitelj liječnika, u koju pristižu i prvi unuci, čine dvije kćerke endokrinologinja Krešimira i obiteljska liječnica Dubravka, te sin Zvonimir, koji je kirurg.

Na južno-američkom kontinentu fascinira obiteljsko ozračje oca petero djece Guillerma Luksica (53), rođenoga u brojnoj obitelji Andrónica A. Luksica i Ene M. Craig. Tog glavnog menadžera tvrtke Quiñenco S.A. sa sjedištem u Santiagu i stratega ulaganja Luksicevih u RH oduševljava solidarnost bližnjih koju je, kaže zajedno sa svojim ukućanima, baštinio od djeda Policarpa rodom sa otoka Brača. Poslovni ljudi diljem svijeta osjećaju odgovornost da dio svog uspjeha vrate u zajednicu iz koje su potekli, dok je u domovini takva tendencija među novopečenim tajkunima tek u povojima pa i u ovome području ponavljači mogu učiti lekciju od naših uzornih obiteljskih zajednica iz iseljeništva. Podsjetimo, Guillermov otac Andrónico A. Luksic je do svoje smrti bio najbogatiji Hrvat u svijetu te je često i izdašno donirao. Dobrotvor je otišao kao najbogatiji građanin Čilea, četvrti po bogatstvu u Južnoj Americi i 132 u svijetu ostavivši obitelji golem gospodarski potencijal. Naslijedili su ga, uz suprugu Iris te dvije kćeri Paolu i Gabrielu, tri sina: spomenuti Guillermo, Jean Paul i Andrónico mlađi. Izraženu  plemenitost je nastavila njegovati cijela porodica, uz ostalo, osnivanjem zaklade za stipendiranje hrvatskih studenata na sveučilištu Harvard i to godinu dana nakon njegove smrti 2006. Luksicevi godišnje dijele šest stipendija u vrijednosti od 60 tisuća dolara za poslijediplomski studij na Kennedy School of Government na tom sveučilištu, čiji natječaj za ovu akademsku godinu traje do 8. siječnja 2010.

U tom smislu, doseljenike ne treba smatrati problemom, već bogatstvom i velikom prigodom za razvoj, i to s kršćanima koji su prvi u svjedočenju vrednotâ prihvaćanja i solidarnosti – glavna je misao poruke pape Benedikta XVI. što ju je izrekao nedavno sudionicima 6. svjetskog kongresa za dušobrižništvo iseljenika i putnika, koji je održan u Rimu od 9. do 12. studenog. Skup, kojemu je bila tema Pastoralni odgovor na pojavu migracija u doba globalizacije, problematizirao je izazove  migracija, uz globalizaciju koja države spaja u mrežu, i uz svjetsku krizu koja pak povećava razlike između bogatih i siromašnih zemalja. Migracije pozivaju na isticanje jedinstva ljudske zajednice, te vrednota prihvata, gostoljubivosti i ljubavi prema bližnjemu. To, međutim, valja prevesti u svakodnevna djela solidarnosti, posebno za potrebite, poput Milasovih i Luksicevih, jer istinski razvoj čovječanstva u sebi uvijek ima solidarno obilježje. Brojni iseljenici i danas napuštaju svoju zemlju kako bi izbjegli ljudski neprihvatljive životne uvjete, ali na drugim mjestima ne nailaze na prihvat kojemu se nadaju