Jedan svijet, jedan san

Olimpijske igre u Pekingu održat će se od 8. do 24. kolovoza i tijekom 16 dana u Kinu će doći 10.500 sportaša iz preko 200 zemalja svijeta, među kojima će biti, uz naše sportaše iz domovine i sportaši iz iseljeništva poput mladog Andrewa Boguta - košarkaške zvijezde hrvatskoga podrijetla iz Australije. Cijeli će svijet pratiti spektakl svečanog otvorenja 29. OI pod sloganom Jedan svijet, jedan san iz arhitektonskkog i tehnološkog čuda 21.stoljeća Ptičijeg gnijezda od 20 sati 8. kolovoza iz Pekinga, koji režira redatelj Zhang Yimou s umjetničkim savjetnicima među kojima je i planetarna redateljska zvijezda Steven Spielberg. Uz monumentalni Nacionalni stadion Ptičje gnijezdo i Vodenu kocku, prema riječima organizatora, natjecanja će se na OI  odvijati na čak 37 borilišta koja će u tom 14  milijunskom gradu, uz Kineze, pratiti oko 250.000 inozemnih turista. Uoči 5. samostalnog nastupa Hrvatske na ljetnim OI pozorno se u Hrvatskom olimpijskom odboru, koji je utemeljen 10. rujna 1991., sabiru rezultati i planira olimpijska žetva.  Hrvatska samostalno nastupa od 16. zimskih OI u Albertvilleu i 25. ljetnih OI u Barceloni 1992. Na najvećem višesportskom natjecanju na svijetu u Pekingu prema trenutačnim podacima nastupit će 104 hrvatska športaša iz atletike, biciklizma, boksa, gimnastike, jedrenja, kajaka, plivanja, rukometa,košarke,  stolnog tenisa, streljaštva, taekwondoa, tenisa, vaterpola i veslanja. Na prethodnim 28. OI u Ateni hrvatski sportaši osvojili su 5 medalja, rukometaši zlatnu, plivač Duje Draganja i veslači, braća Siniša i Nikša Skelin, srebrne, a teniski par Ivan Ljubičić i Mario Ančić te dizač utega Nikolaj Pešalov brončane. Medalju bi ponovno mogli osvojiti rukometaši, ali i vaterpolisti, koji u Peking dolaze kao svjetski prvaci. Plivači su sve bolji pa su kandidati za medalju Duje Draganja i Sanja Jovanović. Svi vjeruju kako će Blanka Vlašić u skoku u vis osvojiti zlatnu medalju. Ovisno o teniskoj konkurenciji, medalju bi mogli osvojiti i tenisači. Očekujemo uspješnu žetvu i mogao bi se ponoviti broj medalja iz Atene, izjavio je predsjednik HOO Zlatko Mateša. Tko može zaboraviti Salt Lake City iz 2002. i trostruko zlato i srebro Janice Kostelić, Sidney iz 2000. i zlato Nikolaja Pešalova, Atlantu iz 1996. zahvaljujući također zlatnim rukometašima i srebrnim vaterpolistima ili Barcelonu iz 1992. zahvaljujući srebrnim košarkašima. Nositelji olimpijskih medalja, među kojima je i ravnateljica HMI bivša košarkašica Danira Nakić, Hrvatskoj su priskrbili planetarnu popularnost, procjenjuje komunikolog mr. Božo Skoko s Fakulteta političkih znanosti zagrebačkog Sveučilišta. Sportske su pobjede bez dvojbe najpozitivnija promocija, jer su u sportu izjednačene šanse svih zemalja, a svi natjecatelji imaju jednaku priliku za uspjeh. Barjaci, dresovi, himne i navijačka euforija zorno pokazuju kako sport predstavlja jasnu odrednicu nacionalnog identiteta, ali isto tako sve više postaje i moderni oblik nacionalizma. Doduše, ne nacionalizma u smislu političke ideologije već nacionalnog osjećaja temeljenog na uspjehu, odnosno prirodnoj antropološkoj nadmoći. Prema tome, sport ima golemu kulturnu i gospodarsku važnost te znatno političko značenje. Međutim, uz osjećaje Proud to be Croat, treba znati kako su sportski uspjesi i njihovi akteri značajni kamenčići u mozaiku stvaranja imidža Hrvatske u globalnom svijetu. Uspješni sportaši tako postaju simbolima svoje zemlje, a pored njihovih uspjeha popularnim činjenicama postaju i podaci vezani uz njihovu zemlju. Zato s pravom pojedine hrvatske sportaše i reprezentacije nazivamo sportskim veleposlanicima Hrvatske. Pri procjeni sportskih uspjeha Hrvatske na globalnoj razini treba imati u vidu činjenicu kako je riječ o zemlji s oko četiri i pol milijuna stanovnika, što nam daje veliku prednost pri usporedbi s većim, mnogoljudnijim i razvijenijim zemljama u pogledu omjera talenata i ukupnog broja stanovnika. Uz to, budući da se radi o nepoznatoj zemlji u globalnim okvirima ovakva vrsta promocije ima i dodatnu vrijednost u usporedbi s primjerice većim i poznatijim državama kojima ovakva vrsta promocije (zbog postojeće prepoznatljivosti) ne znači puno, smatra mr. Skoko.

Davnašnja želja oca hrvatskoga olimpizma dr. Franje Bučara o samostalnom hrvatskom nastupu na OI, koji je već u kolovozu 1894. u Parizu počeo rad na uključivanju Hrvatske u olimpijsku obitelj, i naraštaja hrvatskih sportaša mogla se ostvariti tek uspostavom Republike Hrvatske pa su velikani hrvatskoga sporta ranije nastupali pod tuđim zastavama i osvojili više od 140 medalja. Zlatne medalje samo u pojedinačnim sportovima osvojili su primjerice za Jugoslaviju: Matija Ljubek, Đurđica Bjedov, Vlado Lisjak, Antun Josipović i Mate Parlov. Iseljena Hrvatska, s druge strane, također je kroz povijest osvajala olimpijska odličja pod zastavama domicilnih zemalja. Zanimljiv je primjer Deana Lukina, sina dalmatinskog ribara Dinka, koji je najpoznatiji dizač utega u australskoj povijesti i jedini Australac koji je osvojio olimpijsku zlatnu medalju u tom sportu. Na najboljem putu da ga nadvisi je hrvatsko australska košarkaška zvijezda 23-godišnji Andrew Bogut iz Melbournea. Među čileanskim reprezentativcima na OI redovito nastupaju sportaši hrvatskog podrijetla, a među američkim Hrvatima na velikim sportskim natjecanjima pa i OI istraživač Georg J. Prpich zabilježio je čak  207 vrhunskih sportaša.