Reformistički zamah Hrvatske za sedamnaesti rođendan

Iseljeni Hrvati pomogli su domovini tada kad je to bilo najpotrebnije i stoga mi imamo obavezu pomagati im kako bismo očuvali što čvršće veze, istaknuto je u poruci predsjednika RH Stjepana Mesića u prigodi Dana državnosti, koji Hrvatska dočekuje s nagradom Svjetske banke za najuspješnijega europskog reformatora.

Iskreno cijenim napore Hrvatske matice iseljenika koja predano radi na okupljanju iseljenih Hrvata i na njihovu povezivanju sa starim krajem. Iseljeni Hrvati pomogli su svojoj domovini tada kad je to bilo najpotrebnije i stoga mi danas imamo obvezu pomagati im kako bismo očuvali što čvršće veze s matičnom zemljom. Ali, hrvatska dijaspora i danas može pomoći Hrvatskoj u izgradnji kulturnih, znanstvenih te osobito gospodarskih veza sa zemljama u kojima žive. Upravo iseljeni Hrvati te njihovi potomci mogu biti onaj most suradnje koji Hrvatska treba kako bi ostvarila što brži gospodarski rast i integrirala se u europske i svjetske tokove. Svim Hrvatima, u domovini i izvan nje, čestitam Dan državnosti, dan kad se prisjećamo odluke Hrvatskog sabora o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske, i kad se sjećamo svih onih koji su dali svoj život za njezinu obranu i svih onih koji su sudjelovali u njezinu stvaranju te vas sve pozivam da i dalje nastavimo graditi našu domovinu u interesu svakoga njezina građanina.Tim se riječima o 17. obljetnici hrvatske državnosti, koju smo dočekali s prestižnom nagradom Svjetske banke za najuspješnijega europskog reformatora, obratio predsjednik RH Stjepan Mesić iseljeništvu iz četrdesetak zemlja, u čijem je žarištu interesa napredak domovine te proces između službenog Zagreba i  Bruxellesa.

Sa stajališta povijesnih činjenica važno je navesti da je Hrvatska postala članicom Vijeća Europe 6. studenoga 1996., a da je 3. travnja ove godine primila pristupnicu u NATO, što pokazuje koliko su složeni i dugotrajni procesi ulaska u EU i euroatlantske integracije. Iznimno je važno za Hrvatsku da je u lipnju 2004. godine objavljeno službeno proglašenje Hrvatske kandidatkinjom za punopravno članstvo u EU, a 3. listopada 2005. Hrvatska je zakoračila u višegodišnji postupak pregovaranja. Prva pregovaračka poglavlja, apsolvirana 2006., bila su Znanost i istraživanje te Obrazovanje i kultura. Ovih su dana otvoreni pregovori u još 2 poglavlja i to Sloboda kretanja kapitala te Regionalna politika i koordinacija strukturalne pomoći. Hrvatska do kraja lipnja treba predati EU Komisiji još 9 mjerila za otvaranje pregovora u 3 poglavlja - Javne nabave, Tržišno natjecanje i Pravosuđe. Reformska Vlada dr. Ive Sanadera ima posla napretek jer je hrvatski BDP, gledan po standardu kupovne moći, u ovoj godini na 52,9 posto prosjeka EU prema rezultatima Eurostata. Najnaprednija država iz okruženja jest Slovenija čiji će BDP 2008. godine dosegnuti 92,9 posto prosjeka EU. Također je važno istaknuti da je Hrvatska od godine 2005. korisnica pretpristupnih programa financijske i tehničke pomoći EU. Tim programima EU podupire reforme koje provodimo radi zadovoljavanja uvjeta za članstvo, ali njima istodobno podižemo i kvalitetu te učinkovitost domaćega javnog sustava, gospodarstva, znanosti i drugih sektora, čije pravilno funkcioniranje, naposljetku, omogućuje rast životnoga standarda naših građana. U svakom slučaju, to je nezaustavljiv proces pa se s manje nelagode primaju izjave izvjestitelja Europskog parlamenta za Hrvatsku H. Swobode koji je mišljenja da će Hrvati u EU ući najranije 2011. godine, a koje je iznio ovih dana u sklopu rasprave Hrvatska na putu u EU-u: što je još preostalo učiniti? u organizaciji Ureda Austrijske narodne banke u Bruxellesu. Procjenjuje se kako će  pristupni sporazum s Hrvatskom potvrditi novi saziv Europskog parlamenta koji će biti izabran u lipnju 2009. Korijen nesporazuma između Hrvata i svijeta, prema ocjeni analitičara Ljubomira Antića, leži u tome što su Hrvati sanjali jednu, a ostvarili su posve drugu državu. Sanjali su, strepili, žrtvovali se... za jaku državu, jer je kao takva bila jedino iskustvo hrvatskih državotvoraca, a zbog (doslovno) u međuvremenu uznapredovale globalizacije, ostvarili su državu mekih granica i nejasne suverenosti koju će, eto, dragovoljno predati Bruxsellesu.