Majka – roditeljica i hraniteljica

Koliko se spominjemo naših majki i koliko uopće znamo o ženama, iseljenicama? Njihova je uloga nepoznata, iako su stup gospodarstva siromašnih zemalja pa tako i hrvatskih nerazvijenih regija, budući da iseljenice na globalnoj razini, njih 95 milijuna, matičnim zemljama godišnje pošalju oko 230 milijardi dolara.

Majke slave svoj dan druge nedjelje u svibnju u 47 zemalja svijeta. Ako niste kod kuće, pišite majci često, recite joj nekoliko lijepih riječi, pohvala, i recite joj koliko je volite, govorila je utemeljiteljica Majčina dana učiteljica Anna Jarvis iz Philadelphije, koja je najveći dio života posvetila njegovanju nemoćne majke i slijepe sestre. Koliko se spominjemo naših majki diljem svijeta, i koliko uopće znamo o hrvatskim ženama, iseljenicama?

Njihova je uloga nepoznata, iako su stup gospodarstva siromašnih zemalja pa tako i hrvatskih nerazvijenih regija poput Dalmatinske zagore, Hrvatskoga primorja i otoka, te Hercegovine iz susjedne države u kojoj su Hrvati autohtoni narod. Riječ je o ženama iseljenicama kojima zemlje prijma niječu najosnovnija prava – stoji u Izvješću Fonda UN-a za stanovništvo, predstavljenom u New Yorku u rujnu 2007. Gotovo 95 milijuna, polovica svih iseljenika u svijetu, su žene. U odnosu na velika gibanja osoba u prošlosti, svaki dan se povećava migracija ženskoga svijeta. Suprotno onome što se misli, ta gibanja nisu puno veća od onih u prošlosti: 1960. godine u svijetu je bilo selilaca 2,5% od ukupnog stanovništva, a danas ih je 2,9%. Glavna skupština UN-a raspravljala je o međunarodnoj selidbi 14. i 15. rujna prošle godine. Ako je selidba sustavna, može biti korisna svima pod uvjetom da prinos ženskoga svijeta bude prepoznat i vrjednovan. Upravo je pitanju ženske selidbe posvećeno Izvješće Fonda UN-a za stanovništvo, koje sadržava globalnu analizu pojave. To je snažna tiha rijeka, žene iseljenice koje žive identitet dvostruke diskriminacije: kao žene i kao iseljenice – istaknula je D. Colombo, aktivistica talijanske udruge Žene za razvoj. Dva motrišta posebice ostavljaju snažan dojam, jedan je negativan: 650.000 žena i djece svake godine bivaju žrtve trgovine ljudskim bićima, pozitivno je to što iseljenice uvelike pridonose gospodarskom razvoju zemljama u kojima rade kao i zemljama iz kojih su došle, a u koje godišnje pošalju oko 230 milijardi dolara; ogromni novac koji bi trebalo preusmjeriti za pozitivan razvoj. U Izvješću se poziva sve europske zemlje da ratificiraju Konvenciju o useljavanju, kojoj su od 1990. godine pristupile 34 zemlje.

Istraživanja u Hrvatskoj zanemaruju značaj žena u selidbi, iako je nedvojbena uloga žena u čuvanju nacionalnog identiteta, zatim u radnoj aktivnosti žena u novim sredinama te afirmaciji rodne jednakopravnosti. Sudjelovanje hrvatskih žena u globalnoj ekonomiji postalo je vidljivije u 21. stoljeću, dok se u ranijima naglašavala njihova uloga u humanitarnim i dobrovoljnim društvima. Prema procjeni, koju navodi F. Lovrich na početku 20. stoljeća postotak žena u ukupnom broju Dalmatinaca, Bosanaca i Hercegovaca koji su pristizali u SAD bio je 7,7 %. Godine 1901. postotak ženske emigracije u SAD bio je 10,9 % da bi se popeo do 30, 1 % godine 1912. U međuratnom razdoblju taj je postotak tek varirao od najnižega 22,7 % 1928. do 44,8 % 1932., da bi se u cijelom razdoblju od 1920. do 1960. prema procjeni I. Čizmića odnos useljavanja muškaraca i žena na sjeverno-američkom kontinentu konačno izjednačio. Statistički sličan trend izjednačavanja broja iseljenih žena i muškaraca, unatrag četiri desetljeća naovanmo, na europskom kontinentu zabilježio je R. Radoš u studiji Hrvatski iseljenici i integracija RH u EU koju je objavila Hrvatska matica iseljenika 2005. Emigracija naših radnica zadnjih četrdesetak godina izazvala je niz socioloških, gospodarskih, sigurnosnih, demografskih i zakonodavnih procesa u Njemačkoj, Italiji, Austriji, Švicarskoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Danskoj, Luksemburgu, Nizozemskoj, Norveškoj i Švedskoj, kaže Radoš. Što se tiče raspoloživih podataka o iseljavanju u Novi Zeland, taj je odnos bio mnogo niži: godine 1901. bio je samo 9 % iseljenica, da bi 1936. narastao tek do 19 % posto zbog uvođenja vrlo strogih imigracijskih kvota.

No bez obzira na raspone  u kojima se kreću ovi postotci u raznim razdobljima i zemljama imigracije, dolazak žena zacijelo je donio značajne promjene u načinu života iseljenika. Neprestani rast broja iseljenica i utjecaj što su ga one vršile na društvene procese kakav je primjerice akulturacija, teško može opravdati zanemarivanje uloga žena u hrvatskim radovima koji se bave iseljeništvom.

Nesumnjivo da je politička socijalizacija, te umjetnička afirmacija, iseljenica na globalnome planu pridonijela stasanju novih generacija žena našega podrijetla koje su stekle važne političke i javne funkcije u suvremenom životu brojnih zemalja svijeta. Primjerice Rose Anna Vujich iz Kalifornije bila je prva žena senatorica, a Lynni Jelich stekla je slavu u Kanadskom parlamentu boreći se za položaj doseljeničkih skupina. Morgan Yasbincek mlada australska književnica hrvatskog podrijetla mijenja status iseljenica u globalnoj areni. U svom stvaralaštvu propituje značajke triju naraštaja zlostavljanih Hrvatica u iseljeništvu. Njezin roman Liv (hrvatski Živi!) iz života doseljenica, našao se na popisu za Zlatnu medalju Društva za studij australske književnosti 2001. U romanu kao i u životu iseljenica osjeća se krhkost položaja žene, koja je predmet volje globalnih sila na koje tako rijetko može utjecati.