Skupa školarina, još skuplja neinformiranost

Na zagrebačkom Sajmu stipendija sudjelovalo je 35 institucija s nadom kako će mobilnost naše akademske zajednice porasti priključenjem RH europskom programu za razmjenu studenata i nastavnika Erasmus, koji okuplja više od 2 100 visokoobrazovnih institucija iz 31 zemlje.

Optimističan početak 21. stoljeća obilježen je zadivljujućim rastom broja mobilnih studenata na globalnoj razini. U prošloj akademskoj godini 2,7 milijuna studenata studiralo je izvan svoje zemlje, što je porast od 55% u usporedbi s 1,74 milijuna u zadnjoj godini 20. stoljeća. Profesor Luc Soete sa sveučilišta u Maastrichtu upozorava kako više nije pravedno da se omogućuje slobodan pristup visokom obrazovanju jer u većini zemalja bogati postaju sve bogatiji, što zapravo dovodi do nejednakosti za sve u području obrazovanja. SAD je svjetski lider u međunarodnom obrazovanju jer privlači 28% svih mobilnih studenata u svijetu. Nakon SAD-a slijede zemlje EU kao što su V. Britanija s 12%, Njemačka s 11% i Francuska s 10%, te Australija s 9% međunarodnih studenata, javlja EUobserver. Akademska mobilnost omogućuje prijenos i razmjenu znanja i iskustva u visokom obrazovanju, što je prijeko potrebno za unapređenje kvalitete studiranja. Na taj način akademska mobilnost pozitivno utječe i na razvoj gospodarstva i društva u cjelini.

U tome procesu sudjeluju brojni studenti hrvatskoga podrijetla iz iseljeništva na više od 3 000 sveučilišta u SAD-u, Kanadi, Čileu, Argentini, Australiji i Novome Zelandu, kao i oni rođeni u gastarbajterskim obiteljima u europskim zemljama poput Jagode Marinić koja si je izvrsnim studiranjem germanistike, anglistike i politologije u Heidelbergu osigurala niz stipendija: Peter Suhrkamp Stipendium 2002; Stipendium der Kunststiftung Baden-Württemberg 2003.

No, u domovini je slika posve drukčija. Hrvatska trenutačno ima dramatično nizak postotak mobilnosti studenata. Ssmo 0,02% naših studenata studira u inozemstvu, a njih samo 0,3% uključeno je u programe akademske razmjene. U zemljama EU 2,9% studenata studira izvan svoje zemlje, dok je postotak svih međunarodnih studenata u studentskoj populaciji Unije oko 6,7%, pojašnjava predsjednik Instituta za razvoj obrazovanja (IRO) Ninoslav Šćukanec, koji četvrtu godinu zaredom organizira Sajam stipendija. Ponudu Sajma stipendija, održanog u NSK-u u Zagrebu 22. listopada 2008., na kojemu je predstavljeno više od 75 programa s oko 1 200 stipendija i drugih oblika novčane potpore hrvatskim građanima za visoko obrazovanje u Hrvatskoj i inozemstvu, od sada možete pretraživati na prvom nacionalnom internetskom portalu o stipendijama www.stipendije.info. Stipendije imaju ključnu ulogu u uklanjanju financijskih prepreka u visokom obrazovanju te izravno utječu na povećanje broja visokoobrazovanih. Na Sajmu je sudjelovalo 30 uglednih hrvatskih i inozemnih institucija, među kojima su visoka učilišta, javna uprava, strana veleposlanstva i kulturni centri, te predstavnici brojnih hrvatskih i inozemnih tvrtki, zaklada i nevladinih udruga. Cilj Sajma stipendija jest povećati mobilnost naše akademske zajednice i priključiti se programu EU-a za razmjenu studenata i nastavnika Erasmus, koji okuplja više od 2 100 visokoobrazovanih institucija iz 31 europske zemlje, ali ne i Hrvatske, čiji se ulazak očekuje 1. siječnja 2010., a do tada ćemo imati segmentirano sudjelovanje u tom programu, rekao je Radovan Fuchs, državni tajnik za visoko školstvo u ime pokrovitelja Sajma MZOŠ-a.

Svrha je Sajma omogućiti svima jednak pristup visokom obrazovanju. Školarine se u Hrvatskoj kreću od 5 500 do 10 000 kuna. Ako uzmete u obzir da 55% hrvatskih studenata sami financiraju školovanje, a 8% je u subvencioniranom smještaju, zaključujemo da je visoko obrazovanje dostupno samo onima koji to mogu platiti, istaknuo je N. Šćukanec.

Visoko obrazovanje u SAD-u najpopularnije je odredište za međunarodne studente. U akademskoj godini 2006./07. na visokoškolskim ustanovama u SAD-u studiralo je 539 hrvatskih državljana (52% na dodiplomskoj razini, a 48% na poslijediplomskoj razini), a mnogi su od njih upisani na prestižna američka sveučilišta poput Harvarda, gdje je u prošloj akademskoj godini studiralo čak 15 studenata iz Hrvatske, od kojih je većina za svoj studij uspjela osvojiti i stipendiju. Ovi podaci mnogo govore o sposobnostima hrvatskih studenata, kojima je potrebno omogućiti prigodu da se putem akademske razmjene i mobilnosti dokažu i u drugim kulturološkim sredinama te da iskoriste resurse koji trenutačno nisu dostupni u Hrvatskoj. IRO se zalaže za akademsku mobilnost u svrhu stjecanja znanja i stručnosti na inozemnim visokoškolskim institucijama te za njihovu uspješnu implementaciju u Hrvatskoj. Taj je institut zaslužan za poboljšanje informiranja i besplatnog savjetovanja pojedinca i institucija o mogućnostima studiranja i stipendiranja u Hrvatskoj i inozemstvu.

Nažalost, ni hrvatska visoka učilišta, ali ni državne institucije, poput MZOŠ-a,  nemaju egzaktne podatke o tome koliko naših studenata studira vani. Podaci o mobilnosti temelje se na procjenama, ističe predsjednik IRO-a N. Šćukanec. Ta skandalozna činjenica, kao i stanoviti problemi s Bolonjskim procesom, koji nije ispunio taj jedan od temeljnih zadataka – informiranost studenata, pridonose slabašnom rezultatu koji mobilnost naših studenata svrstava među najniže u Europi.