Zakon 15 prosinca 1999, br. 482

"Norme u pogledu zaštite povijesnih jezičnih manjina"

objavljen u "Gazzetta Ufficiale" broj 297 od 20.prosinca 1999

Čl. 1.

1. Službeni jezik Republike je talijanski.

2. Republika, vrednuje  jezičnu i kulturnu baštinu talijanskog jezika, također promovira i vrednuje jezike i kulture zaštićene ovim zakonom.

Čl. 2.

1. Izvršenje čl. 6 Ustava je u skladu sa općim principima ustanovljenim od europskih i međunarodnih organizacijama, Republika zaštićuje jezik i kulturu albanske, katalonske njemačke, grčke slovenske i hrvatske  populacije, kao i one koja govori francuski, francusko-provansalski, friulano, ladino. occitano i sardo.

Čl. 3.

1. Razgraničenje teritorijalnog  područja i općina u kojima se provodi odluka o zaštiti povijesnih jezičnih manjina koja je predviđena ovim zakonom potvrđena je regionalnim odborom, nakon zahtjeva zainteresiranih općina, na zahtjev najmanje 15% stanovnika upisanih u glasačke liste i s prebivalištem u navedenim općinama, ili 1/3  općinskih vijećnika istih općina.

2. U slučaju da ne postoji ni jedan uvjet iz točke 1, a na teritoriju općine postoji jezična manjina iz liste citiranih u čl. 2, postupak počinje u slučaju da se u tu korist izjasni populacija koja prebiva na teritoriju, prema za to određenom vijećanju pokrenutom od subjekata koji posjeduju ta prava i na način predviđen uvažavajućim statutima i općinskim pravilnikom.

3. Kada se jezične manjine iz čl. 2 nalaze raspršene na teritoriju provincija ili različitih regija, one mogu na prijedlog osnovati tijela za koordinaciju, koje zainteresirane lokalne ustanove, imaju ovlaštenje priznati.

Čl. 4.

1. U vrtićima  općina iz čl. 3, jezično obrazovanje predviđa, uz upotrebu talijanskog jezika također i upotrebu jezika manjine kao instrument odgojnih aktivnosti. U osnovnim školama i srednjim školama prvog stupnja predviđena je upotreba jezika manjine kao instrumenta nastave.

2. Školske ustanove osnovne i srednje prvog stupnja, u suglasnosti s predviđenim iz čl. 3, točka 1, ovog zakona, imaju slobodu organizacijske i didaktičke izvedbe,  iz čl. 21. točka 8 i 9, zakona od  15. ožujka 1997., br. 59., u granicama ukupne satnice određene na nacionalnoj osnovi i poštujući ukupne obveze profesora predviđene kolektivnim ugovorom, s ciljem da osiguraju učenje jezika manjine, odlučuju, također na osnovi zahtjeva roditelja učenika, način izvođenja nastavnih aktivnosti jezika i kulturne tradicije pojedinih lokalnih općina, utvrdivši vrijeme i metodiku, a također i utvrdivši kriterije za valoriziranje učenika i načine ulaganja za kvalificirane profesore.

3. Navedene školske ustanove iz točke 2, po članku 21, točka 10, zakona od 15. ožujka 1997. i, br. 59, bilo da same , bilo da u se udružuju, mogu realizirati povećanje odgojnih ponuda u korist odraslih. Slobodne su u  vršenju znanstvenih istraživanja, pokusa i razvoja, iz čl. 21, točka 10, školske institucije prihvaćaju, i putem  udruga, inicijative u području studija jezika i kulturnih tradicija pripadajućih jezičnih manjina priznatih po čl. 2i 3 ovog zakona, i teže aktivnostima za formaciju i stalnu obnovu nastavnika tih disciplina. U tu svrhu školske institucije mogu sklopiti ugovor po čl. 21. točka 12, citiranog zakona br. 59 iz 1997.

4. Inicijative predviđene točkama 2 i 3 izvršene su  putem navedenih školskih institucija koje se koriste postojećim ljudskim potencijalom, i  financijskim  prihodom koji je dodijeljen po čl. 21, točka 5, zakona do 15. ožujka 1997. br. 59, kao i dodatnim prihodom koji se može naći putem ugovora, predvidjevši između koja ima prednost kod navedenih institucija, od onih u točki 5 ovog zakona. Kod podjela financijskih izvora iz točke 5 čl. 21 zakona br. 59 iz 1997., mora se voditi računa o dodatnim prednostima o kojima govori ova točka.

5. U trenutku upisa roditelji izjavljuju zainteresiranoj školskoj ustanovi da li imaju namjeru okoristiti se nastavom jezika manjine za vlastitu djecu.

Čl. 5.

1. Ministar prosvjete, svojim dekretima navodi opće kriterije za provođenje mjera iz čl. 4 i može promicati realizaciju nacionalnih i lokalnih projekata na području studija jezika i kulturnih tradicija pripadajućih jezičnih manjina priznatih po čl. 2 i 3 ovog zakona. Za izvođenje programa odobrena je svota od 1.032.913,79 euro godišnje računajući od 1999.g.

2. Sheme dekreta iz točke 1 su upućeni u Parlament na mišljenje nadležnim stalnim Komisijama, koje se mogu izjasniti unutar 60 dana.

Čl. 6.

1. Po čl. 6 i 8 zakona od 19. studenog 1990. br. 341, sveučilišta zainteresiranih regija, slobodno i uz budžetsko financiranje, preuzimaju svaku inicijativu, ovdje uključujući otvaranje tečajeva jezika i kulture za jezike iz čl. 2,  sa svrhom da se olakša znanstveno istraživanje i odgojne i formacijske  aktivnosti iz kulture tih područja radi podupiranja ovog zakona.

Čl. 7.

1. U općinama iz čl. 3, članovi općinskih odbora i ostalih tijela i zajedničkih administrativnih struktura mogu koristiti, u aktivnostima navedenih tijela, jezik koji se zakonom nalazi pod zaštitom.

2. Odredba iz točke 1 se odnosi  također na članovi planinskih vijeća, provincija i regija, čiji teritoriji pokrivaju općine u kojima je priznat jezik koji se zakonom nalazi pod zaštitom, koji sveukupno čine najmanje 15% zainteresirane populacije.

3. Ako jedan ili više članova  zajedničkih tijela iz točke 1 i 2 izjave da ne poznaju jezik manjine, mora biti osiguran izravan prijevod na talijanski jezik.

4. Ako su akti namijenjeni javnoj upotrebi izdani na oba jezika, pravni učinak imaju samo akti  i odluke izdani na talijanskom jeziku.

Čl. 8.

1. U općinama iz čl. 3, općinsko vijeće može poduzeti potrebno za objavljivanje službenih akta Države, regije i lokalnih ustanova, kao i javnih ustanova koje nisu na teritoriju općine, na jeziku manjine, na teret same općine, u nedostatku drugih financijskih izvora za tu svrhu,  sa napomenom da pravni učinak imaju samo oni objavljeni na talijanskom jeziku.

Čl. 9.

1. Osim u slučaju predviđenom čl. 7, u općinama iz čl. 3, dozvoljeno je , u uredima javne administracije, usmena i pismena upotreba jezika zaštićene manjine. Od izvršavanja ove točke izuzeti su Vojska i Policija Države.

2. Da bi bilo izvedivo ovo pravo iz točke 1, javna administracija brine se, također preko sporazuma s drugim ustanovama, osigurati prisutnost osoblja koje će biti u mogućnosti odgovoriti na upite građana koristeći se jezikom zaštićene manjine. U tu svrhu je osnovan, kod Predsjedništva Vijeća ministara – Odjel za regije, Nacionalni fond za zaštitu jezičnih manjina sa godišnjom financijskom dotacijom od  5.061.277,61 Euro, računajući od  1999. Ti se izvori, koji se trebaju smatrati kao maksimalni iznos za korištenje, razdjeljuju godišnje dekretom Predsjednika Vijeća ministara, prema mišljenju zainteresiranih administracija.

3. U procesima pred mirovnim sucem dozvoljena je upotreba jezika zaštićene manjine. Ostaju ugovorene odluke iz čl. 109 Zakonika o kaznenom postupku.

Čl. 10.

1. U općinama iz čl. 3, kao dodatak na službene toponime, općinska vijeća mogu dozvoliti prihvaćanje toponima koji odgovaraju tradiciji i lokalnoj upotrebi.

Čl. 11.

1. Građani koji čine jezičnu manjinu priznatu po čl. 2 i 3 , s prebivalištem u općinama iz navedenog čl. 3, a čija prezimena i imena su bila promijenjena prije stupanja na snagu ovog zakona ili kojima je bilo zabranjeno u prošlosti dati na krštenju ime na jeziku manjine, imaju pravo dobiti, na osnovu odgovarajuće dokumentacije, povrat istih imena u izvorni oblik. Povrat prezimena imaju učinak i na vlastite potomke koji nisu punoljetni, ili ako su punoljetni, ako su dali svoju suglasnost.

2. U slučajevima iz točke 1, u zahtjevu mora naznačiti ime ili prezime koje se namjerava uzeti i predaje se načelniku općine u kojoj stranka ima prebivalište, koji po službenoj dužnosti isti upotpunjuje s izvatkom iz matice rođenih i prosljeđuje Prefektu. Prefekt, u slučaju da su ispunjene sve pretpostavke iz točke 1, izdaje uredbu za vraćanje imena i prezimena. Za članove iste obitelji prefekt može izdati jedan jedinstven dekret. U slučaju da je zahtjev odbijen, postupak može biti osporavan, unutar 30 dana od dana primitka obavijesti, žalbom Ministarstvu pravosuđa koji odlučuje na temelju prethodnog mišljenja Državnog savjeta. Postupak je izuzet od plaćanja i mora biti završen unutar 90 dana od dana zahtjeva.

3. Matični uredi zainteresiranih općina postupaju tako da vrše naknadne bilješke, a  kao posljedica provedbe odluke o kojoj govori ovaj član. Svi ostali registri, liste i abecedni  popisi ispravljaju se po službenoj dužnosti od strane općine i ostalih nadležnih tijela.

Čl. 12.

1. Ugovorom između Ministarstva komunikacija i koncesionarskih društava za javnu radioteleviziju, dosljedno ugovoru o pružanju usluga, osigurani su uvjeti za zaštitu jezične manjine u pripadajućim područjima.

2. Zainteresirane regije mogu također sklopiti posebne ugovore sa koncesijskim društvima za javnu radioteleviziju za dnevne prijenose i programe na jezicima zaštićenih manjina, u okviru regionalnog televizijskog i radijskog programa navedenih koncesijskih društava; u istu svrhu regije mogu sklopiti posebne nagodbe sa lokalnim radio-stanicama.

3. Zaštita jezičnih manjina u području sistema javnih komunikacija u nadležnosti je Tijela nadležnog za jamstva u području javnih komunikacija, iz zakona od 31. srpnja 1997., br. 249 osim u slučajevima službi upućenih parlamentarnoj komisiji za opće poslove i nadgledanje radiotelevizijskih službi.

Čl. 13.

1. Regije s općim statusom, u području pod njihovom nadležnosti, prilagođuju vlastitu pravnu normativu prema principima ovog zakona, osim u slučajevima pravnih odluka važećih u regiji koje predviđaju povoljnije uvjete  za jezične manjine.

Čl. 14.

1. U okviru vlastitih financijskih mogućnosti regije i provincije u kojima postoje jezične grupe iz čl. 2 kao i općine uključene u date provincije mogu odrediti, prema objektivnim kriterijima, financijske izvore za izdavače, za štamparije i radiotelevizijske stanice u privatnom sektoru koji koriste jedan od jezika pod zaštitom, kao i za udruge priznate i ukorijenjene na području, koje imaju za cilj očuvanje jezične manjine.

Čl. 15.

1. Osim predviđenog člankom 5, točka 9 i člankom 9, točka 2, stalni troškovi lokalnih ustanova za provedbu zadaća proizašlih iz ovog zakona mogu biti na teret  državnog proračuna unutar određenog  maksimalnog godišnjeg iznosa od 4.493.175,02 euro računajući od 1999. g.

2. Upis u proračun,  predviđenih troškova za potrebe iz točke 1, mjesnih ustanova, podređena je prethodnoj raspodjeli izvora iz navedene točke 1, između zainteresiranih lokalnih ustanova, koji se izvodi dekretom Predsjednika Vijeća ministara.

3. Raspodjela nepodijeljenih troškova po točki 2događa se na osnovu prikladnog financijskog izvještaja, koji je podnijela odgovarajuća lokalna ustanova, sa naznakom svrhe pojedine akcije i objašnjenjem za odgovarajuće troškove.

Čl. 16.

1. Regije i provincije se mogu brinuti , na vlastiti trošak u okviru njihovog proračuna, za osnivanje posebnih instituta za zaštitu jezične i kulturne tradicije populacije o kojoj govori ovaj zakon, ili podupirati osnivanje autonomnih sekcija pri postojećim lokalnim kulturnim institucijama.

Čl. 17.

1. Norme koje određuju provedbu ovog zakona primjenjive su unutar šest mjeseci od stupanja na snagu istog, od zainteresiranih regija.

Čl.18.

1. U regijama s posebnim statusom, primjena odluka koje su povoljnije od odluka ovog zakona je ozakonjena  normama iz njihovih statuta. Ostaju već postojeće zakonske norme za zaštitu, u navedenim regijama s posebnim statusom i autonomnim provincijama Trento i Bolzano.

2. Do stupanja na snagu normi iz točke 1, u regijama s posebnim statusom u kojima uređenje ne predviđa zaštitu primjenjuju se odluke ovog zakona.

Čl. 19.

1. Republika potiče, na način koji ovisi od slučaja do slučaja i koji će biti predviđen posebnim ugovorom i slijedom uvjeta reciprociteta sa stranim državama, razvoj jezika i kulture iz čl. 2, raširenog izvan Italije, u slučaju da su stanovnici danih općina sačuvali i razvili socio-kulturni i jezični  identitet matične zemlje.

2. Ministar vanjskih poslova potiče odgovarajuće sporazume s drugim državama, s ciljem da osigura povojne uvjete za talijansku zajednicu presitnu na njihovom teritoriju i za promicanje u inozemstvu talijanskog jezika i kulture. Republika potiče prekograničnu i interkulturalnu suradnju i u okviru programa Europske unije.

3. Vlada predstavlja Parlamentu godišnji izvještaj o aktualnom stanju u provedbi akcija predviđenih ovim člankom.

Čl. 20.

1. Zaduženja koja proizlaze provedbom ovog zakona, mjere se na  10.587.366,43 Eura, računajući od 1999. g, i pribavljaju se odgovarajućim smanjenjem nacrta upisanog budžetskog financiranja, za tromjesečnu bilancu 1998-2000, ...

2. Ministar financija ima ovlasti donijeti vlastitim dekretom potrebne izmjene u budžetu.