Predstavljanje rječnika u Beču

 

 

"Plakat"

 

 

 

ZAKLADA "AGOSTINA PICCOLI"

 

MUNDIMITAR - ITALIJA


IZLOŽBA


RIČE OŠ SVIČE


 

 

 

 

                  

 


Beč - Wien, 1.3.2001

 

 

 

 

 

"Kongres"

 

Beč 01/03/2001 "Sa lijeve strane

Dipl. har. Antonio Sammartino, Prof. Radoslav Katičić i Prof. Ivo Sučić.

 

 

 

 

"Referat"

 

 

ANTONIO SAMMARTINO


 

PREDSTAVLJANJE  RJEČNIKA  MOLIŠKOHRVATSKOGA  GOVORA  MUNDIMITRA

Beč 01/03/2001

 

Prije no što ću govoriti o samome rječniku, želio bih vam reći par informacija o našoj manjini.

Višestoljetne migracije balkanskih naroda ostavile su i u Italiji opipljiv znak svojeg prolaska. U Moliseu se još uvijek čuje neobičanhrvatski dijalekt. Na brežuljcima Apenina leže tri mala mjesta u kojima se još uvijek govori drveni idiom, donesen s one bane mora: to su Mundimitar (talijanski Montemitro), Kruč (Acquaviva Collecroce) i Filič (San Felice del Molise).

Među mnogim teorijama i analizama našeg jezika, spomenut ću one za koje mislim da su najvjerojatnije.

Što se tiće vremena migracije i mjesta odakle su naši preci došli, na osnovu povijesnih istraživanja, konkretnih dokaza i analize jezika može se na ta pitanja dati dosta točan odgovor.

Povijesne analize kažu da su naši preci došli na razmeđi 15. i 16. stoljeća, jer prije tog vremena ne postoje nikakvi podaci koji bi govorili o Slavenima u Moliseu. Talijanski pisac E. A. Paterno [ 1 ] navodi da su gradići Palata, Filič i Mundimitar bili nastanjeni Slavenima između 1518. i 1525. godine, a nešto kasnije i mjesto Kruč. Prema podacima iz crkvenih dokumenata proizlazi da je 1600. godine u dijocezi Termoli postojalo 6 mjesta u kojima su živjeli “Illiri”. Godine 1686. zapisano je da mjesto Mundimitar ima “20 focularia di origine slava”, to jest da ima 20 obitelji slavenskog porijekla.

Analiza našeg fosiliziranog dijalekta omogučava nam zemljopisno određenje mjesta našeg porijekla. Prvu znanstvenu studiju o našoj manjini napisao je 1911. godine Milan Rešetar. On kaže sljedeće:

«In den serbokroatischen Kolonien Süditaliens wird ein štokavisch-ikavischer Dialekt gesprochen, der allerdings auch einige Eigentümlichkeiten aufweist, die sonst nur oder hauptsächlich čakavischen Mundarten eigen sin und die jedenfalls, ... , daβ auch die Urheimat dieser Kolonisten wohl noch auf štokavischen Boden, doch in der unmittelbaren Nachbarschaft des čakavischen Gebietes gelegen war. [p. 141]». Zakljućio je da « ... sie ohne Zweifel aus dem Küstenstriche des dalmatinischen Festlandes zwischen dem Cetina-und dem Narenta-Flusse ausgewandert sind, und zwar höchstwahrscheinlich aus dem Narentatale, da einige sehr charakteristische Merkmale für eine solche Lokalisierung sprechen ... [p. 88-89]». [ 2 ]

Agostina Piccoli je u svojim istraživanjima mundimitarskog dijalekta došla do istih zaključaka, na osnovu kojih konstatiramo da je mundimitarski dijalekt štokavsko-ikavski, sa elementima čakavskog.[ 3 ]

Petar Šimunović je 1984. godine, analizirajući elemente čakavštine u štokavsko-ikavstvo moliškom govoru u djelu “Šklavunske naseobine u južnoj Italiji i naša prva napisana bugaršćica” [ 4 ] rekao i ovo:

«Ti čakavizmi rezultat su prisnog susjedstva ikavskih štokavaca sa čakavcima u staroj domovini, ali i naslanjanja štokavskoikavskih naseljenika u južnoj Italiji s kraja XV. i početka XVI. stoljeća na ostatke starijeg čakavskog iseljeničkog sloja na tom prostoru, za koji postoje povijesni i jezični dokazi.

Ti jezični podaci upozoravaju i na to da staru domovinu Šklavuna valja tražiti upravo u podbiokovskom području ... [p. 58]».

Konfrontirajući ove informacije sa točnom analizom koju nam daje Dalibor Brozović  [ 5 ] o situaciji dijalekata u predmigracijskom periodu u području oko rijeke Neretve, dolazimo do zanimljive konstatacije: južno od rijeke Cetine u biokovskom području u to se vrijeme govorio biokovsko-cetinski (ikavski-štakavski) dijalekt s pretežno štokavskim osobinama i s prirodnim čakavskim primjesama, koji se podudara s moliškim dijaletkom.

O Rječniku

Predstavljati ovaj rječnik znači prije svega sjetiti se Agostine Piccoli.

Od početka svojeg studija u Zagrebu razumijela je važnost sakupljanja leksikografske građe našeg idioma, koji ima tako karakterističnu evoluciju i tako je poseban. Tada je počela povijest ove knjige!

Rječnik sadrži skoro 5.700 riječi, što je oko 30% više od Agostinine građe.

Katalogizacija riječi, koja je godinama obogačivana i proširivana, radila se po jednostavnom sistemu bilježaka slaganih po abecednom redu. Ovdje vidimo originalne primjerke Agostininih bilježaka.

Kao što se vidi sakupljena građa sadrži jedino bitne informacije o riječima; Agostina je, osim riječi, zapisala i njezin talijanski prijevod. Ostale lingvističke informacije koje smo dobili su sljedeće:

a)     rod za imenice i brojeve;

b)    rodovi za pridjeve;

c)     vid i tranzitivnost glagola.

Ideja projekta Živa riječ, na kojem sam surađivao s Agostinom, bila je realizirati dvojezični moliškohrvatsko-talijanski rječnik sa fonetskom transkripcijom našeg dijalekta. No, konkretni sadržaj rječnika ostao je – zbog naglog i nenadanog odlaska Agostine – nedefiniran.

Kad sam dakle odlučio nastaviti rad na tom projektu, trebao sam do kraja osmisliti sadržaj i svrhu rječnika. Smatrao sam da rječnik treba namijeniti kako užem krugu stručnjaka tako i širem krugu čitateljstva, koje nema posebno jezično obrazovanje. Zbog toga je oblikovanje rječnika zahtjevalo kompromis. Ovo je dakle rezultat.

Analizom jedne stranice rječnika objasnit ću vam način strukturiranja koji sadrži ove elemente:

1.     riječ (tj. natuknica);

2.     fonematska transkripcija;

3.     gramatičke odrednice;

4.     morfološki dio;

5.     talijanska definicija;

6.     hrvatska definicija;

7.     ostale informacije.

 


1) RIJEČ

Kako vidimo ortografski dio riječi nema naglaska zato da bi moliškohrvatskom čitatelju bilo moguće bez većih problema shvatiti i naučiti točno pisanje riječi.

Dozvolite da pojasnim važnost i apsolutni novitet ovog načina transkripcije: implicitno je diktiran sustav pisanje našeg dijalekta. Na to me je naveo nedostatak točne analize i transkripcije našeg govora, dakle naših grafema i fonema koji ga karakteriziraju.

Krečući od Agostininog istraživanja, te radeći snimke, analize i laboratorijska mjerenja dobili smo seriju informacija, pomoću kojih smo konačno došli do točnih rezultata. Na primjer:

-    naš idiom ima četiri naglaska, od kojih su dva uzlazna a dva silazna;

-    postoji nekoliko glasova kojih nema niti u standardnom hrvatskom jeziku, kao npr. fonem dj (dodj, odjat, ...) ili fonem dz (sundze, dzrdzalina, ...).

 

2) FONEMATSKA TRANSKRIPCIJA

Nastavljajući ovu analizu, vidimo fonematsku transkripciju riječi za koju koristim sustav hrvatskog jezika.

Ovaj dio – kao i morfološki i definicije na hrvatskom – bio je moguć prije svega zahvaljujući profesorici Snježani Marčec i doktorici Miri Menac-Mihalić, te sada imamo trojezični rječnik. Ovom prilikom zahvaljujem Snježani koja mi je davala savjete i prenijela dio svog bogatog lingvističkog znanja što mi je omogučilo da završim ovaj rad.

3) GRAMATIČKE ODREDNICE

Ovdje vidimo gramatički dio, koji ima uobičajene rječničke norme. Ono što je neobično jest podatak o određenosti to jest neodređenosti pridjeva, na što me je navelo sljedeće:

-    prvo, za talijanskog je čitatelja to zanimljiva informacija;

-    drugo, i ono što je bitnije, moliški Hrvati često zamjenjuju ta dva oblika i teško im je razlikovati ih; zbog toga sam smatrao vrlo važnim njihovo definiranje.

4) MORFOLOŠKI DIO

U morfološkom dijelu naveli smo i:

-    genitiv jednine imenica i brojeva koji se dekliniraju;

-    genitiv jednine pridjeva i zamjenica u muškom, ženskom i srednjem rodu;

-    prvo lice jednine prezenta glagola.

5-6) TALIJANSKA I HRVATSKA DEFINICIJA

Nakon morfološkom dijela slijedi definicija na talijanskom jeziku, ispred koje stoji jedna zvijezdica, te definicija na hrvatskom jeziku, ispred koje stije dvije zvijezdice.

U ovoj zadnjoj definiciji navedeni su regionalizmi i arhaizmi koji imaju sličnosti sa moliškohrvatskim. Na pomoći prilikom pisanja ovog dijela posebno zahvaljujem doktorici Miri Menac-Mihalić.

7) OSTALE INFORMACIJE

Na kraju natuknice nalaze se različite zanimljive informacije. Na primjer:

-    stručna definicija na latinskom jeziku, za područje botanike i zoologije;

-    primjeri “na-našo, s prijevodom na talijanski;

-    preciziranje značenja, kurioziteti, etimološke zanimljivosti, i slično.

Kao ovod dijela rječnika nalaze se indeksi riječi na talijanskom i hrvatskom.

Na kraju rječnika nalaze se opisi i tablice, u kojima su sakupljeni:

-    toponimi;

-    imena i nadimci;

-    brojevi;

-    dani u tjednu;

-    različite mjere;

-    objašnjenja zanimljivih tazbinskih veza konzerviranih u našem dijalektu;

-    grafički prikaz vjetrova u Mundimitru.

Želio bih zaključiti sljedečom tvrdnjom: ovaj rječnik dokazuje da je naš jezik – i nakon pet stoljeća – još uvijek živ, kako nam kaže i samo ime projekta: Živa riječ”, u čijem okrilju se ona i rodila. Da je to istina pokazuje nam i činjenica da ovaj rad ide dalje: već od njegov nedavnog tiskanja zabilježio sam još nekoliko riječi, koje su ponovo na taj način ugledale svjetlo dana.

Ovo jezično blago koje smo iskopali nastavlja sve više rasti, a zlatna slova na koricama knjige na najbolji način simboliziraju to blago i njegovo ponovno otkriće.


[ 1 ] E.A. Paterno: Montelateglia e gli Slavi nel Molise, u “Il Giornale d’Italia”, 17/07/1932

[ 2 ] M. Rešetar: Die serbokroatischen Kolonien Süditalien, Kaiserliche Akademie der Wissenschaften – Schriften der Balkankommission – Linguistische Abteilung, Wien 1911.

[ 3 ] A. Piccoli: Fonološki prikaz govora Mundimitar, 1993.; Prolegomena za rječnik govora Mundimitra, 1993.

[ 4 ] U: Narodna umjetnost, knjiga 21, Zagreb 1984.

[ 5 ] D. Brozović: O makarskom primorju kao jednom od središta jezično-historijske i dijalekatske konvergencije, Makarski zbornik, Makarska 1970.

 

   

Isprintaj ovu stranicu

 

 

Unatrag